Maksimović i drugi: Zarobljenici u šumi
Milan Ilić, nekadašnji pripadnik rezervnog sastava policije pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Ugljevik je rekao kako je početkom ljeta 1992. godine prešao u “jedinicu za intervencije”. On je dodao da su optuženi Goran Maksimović i Ljiljan Mitrović išli s njima na intervencije.
Svjedok je pojasnio da su njegovu jedinicu “neki zvali interventnim vodom”, te da su uvijek bili bili pod direktnom komandom načelnika policije, Vinka Lazića.
Na pitanje Tužilaštva da li je interventna jedinica imala komandira, svjedok je odgovorio: “Mislim da ko je bio komandir stanice, da je bio komandir svima nama”.
Nakon predovačanja iskaza iz istrage u kojoj je rekao da je komandir interventnog voda bio Goran Maksimović, a njegov zamjenik Ljiljan Mitrović, svjedok je kazao da nije znao da je jedinica imala posebnog komandira istaknuvši da je rekao tad da ih je “Goran vodio”.
Dodao je da ne zna odakle ime Mitrovića u tom iskazu, kao i da ga nije čitao.
Odgovarajući na pitanja o dešavanjima u Lokanju, svjedok se prisjetio da im je Goran Maksimović rekao da trebaju ići u Gornju Krćinu, te da je tu bio Vinko Lazić i Borko Đurić.
“Vinko nas je pozdravio i rekao da ćemo da idemo i odredio Gorana da vodi tu grupu”, rekao je Ilić, dodavši da je to bilo početkom jula, “po onom što je čitao na internetu”.
Iz Gornje Krćine, prema riječima svjedoka, otišli su u Lokanj. On je istakao da je Maksimović predložio da tamo odu, što je jedna grupa i uradila, a druga je ostala.
Ilić je pojasnio da su tamo išli kako bi se sastali sa mještanima, “njihovim vojnicima”, da su javili da stižu kako ne bi pucali jedni na druge.
Narednog jutra, naveo je, došlo je do pucnjave u šumi, a mještani su tražili “da krenu prema pucnjavi”. Ilić je naveo da je Maksimović predložio da krenu u tri grupe što su i uradili.
Svjedok je kazao da je na njegovu grupu pucano u šumi, te da je na povratku vidio grupu zarobljenih ljudi. Dodao je da je iz šume dovođeno još zarobljenika, te pojasnio da ih je zarobila “lokanjska vojska”.
“Sve su bili muškarci. Bile su mislim tri žene i dvoje djece”, kazao je Ilić, dodavši da mu je jedna osoba rekla da skloni žene i djecu u stranu, te da njih niko nije dirao.
U Lokanju je, kako je rekao, cijelo vrijeme bio sa ženama i djecom te s još dva muškarca. Te osobe je uveo sa kolegom i dvojicom vojnih policajaca u autobus, gdje su žene i djeca sjeli na sjedišta, a muškarci na pod.
Naveo je da je u Lokanju u prvi mah bilo 20 do 30 osoba, te da ih je poslije još dovođeno. Desetak osoba, rekao je, koje su dovedene iz šume su vođene na ispitivanje kod izvjesnog Steve Simića.
„Poslije smo saznali da su oni pobijeni“, rekao je Ilić za grupu od deset zarobljenika pred čitaonom, dodavši da su i za zarobljenike koji su ostali u šumi “naknadno čuli da su pobijeni negdje u šumi”.
Za zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine. Sudi im se i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
U unkarsnom ispitivanju, svjedok je kazao da Maksimovića nije vidio u šumi, nego „tek kasnije“ ispred čitaonice u Lokanju. Za optuženog Mitrovića je kazao da su ga cijenili, ali da nije bio načelnikov miljenik, te da se nije pitao za “išta vezano za Lokanj”.
Suđenje će se nastaviti 19. septembra.
