“Silos”: Zahvalnost Mirsadu Šabiću na pomoći

Jovo Gračanin ispričao je da je Pazarić napustio zbog bezbjednosti 26. maja 1992. godine i otišao na teritoriju Hadžića pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS).

Svjedok je istakao da su mu na području Pazarića ostale majka i sestra, koje su bile bolesne. Nakon nekoliko dana, uspio je uspostaviti vezu sa “drugom stranom” i razgovarao je sa Šabićem, kojeg je poznavao odranije i koji je bio posrednik za razmjenu.

Gračanin je kazao da je Šabića zamolio da ode do njegove majke i sestre da im odnese lijekove, te da je on rekao da će im odnijeti lijekove i hranu.

Šabića je zamolio da mu sestra i majka budu razmijenjene, što je i učinjeno. Istaknuo je da su mu majka i sestra rekle sve najbolje o Šabiću. Gračanin je rekao da je Šabić pomogao i prilikom sahrane njegovog rođaka.

“Zahvaljujem se, Mirso”, kazao je svjedok, obraćajući se opuženom Šabiću.

On je istakao da je nakon što je čuo da je optužen, Šabića pozvao telefonom i ponudio mu da svjedoči da je pomogao njemu i njegovoj porodici.

Uz Šabića, za ratni zločin počinjen u Hadžićima optuženi su Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šefik Mešanović i Nermin Kalember.

Na teret im je stavljeno nečovječno postupanje, nanošenje fizičke i duševne patnje zatočenicima u logorima “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”.

Šabić je, prema optužnici, bio komandir policije u Pazariću od početka juna 1992. godine. Ostali optuženi bili su u civilnim i vojnim strukturama, te obavljali dužnosti u logorima.

Svjedok Veljko Lojanica, koji je također živio u Pazariću, kazao je da je pritvoren nakon što nije htio da se prijavi u Teritorijalnu odbranu (TO). Zatvoren je u fiskulturnu salu Osnovne škole “9. maj”, a nakon desetak dana prebačen je u kasarnu “Krupa”.

Lojanica je rekao da je dobrovoljno tražio da ga prebace iz kasarne “Krupa” u školu nakon mjesec dana.

“Ni slučajno, nikad nisam bio maltretiran i tučen. (…) Nisam vidio da su nekoga tukli”, odgovorio je svjedok na pitanje da li je u školi bio zlostavljan.

Lojanica je ispričao da ga je Šabić obavijestio o ranjavanju majke, supruge i djeteta, kada je pala granata na ulazna vrata njihove kuće. Šabić mu je prenio da su ljekarski zbrinute, da su majka i kćerka lakše ranjene, dok mu je supruga, koja je teže ranjena, prebačena u bolnicu u Suhodol.

Svjedok je istaknuo je da Šabić pomogao kome je mogao i da ga je to i opredijelilo da svjedoči u njegovu korist.

Lojanica je na ovom suđenju svjedočio i kao svjedok Šerifa Mešanovića, potvrdivši da je on bio upravnik u “Krupi” kada je bio zatvoren u ovoj kasarni od 10. jula do 9. novembra 1992. godine.

“Što se tiče Šere, bio je pošten momak i u par navrata nas je spašavao kad naiđe neko ko nije podoban”, kazao je svjedok.

On je dodao da se Mešanović ponašao profesionalno i da nije nikoga maltretirao.

“Uvijek je pitao treba li nam šta… Prenosio je poruke o mojoj porodici, koje mu slao Šabić, kao i cigarete”, kazao je Lojanica.

Nastavak suđenja zakazan je za 1. septembar.