Ibrahim Huremović je kazao da je krajem marta 1992. godine počelo haotično stanje u Janji (općina Bijeljina), pa ljudi u njegovoj firmi nisu dolazili na posao zbog postavljenih barikada.
On je izjavio da je 3. ili 4. aprila 1992. na područje Janje došla “Tenkovska jedinica” Novosadskog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) sa oko 40 tenkova i kamiona, koja je postavila barikade. Kako je naveo, uz pomoć sveštenika je uspio doći do komandanta Nikole Reljića, s kojim je imao nekoliko sastanaka.
“Na sastanku sam u ime Janje govorio, pokušao da informišem o stanovništvu, o problemima, da nije bilo nikad sukoba. Komandant Reljić je rekao da to prvi put čuje, znači da je drugačije informisan (…) Oni su imali informacije da je u Janju doneseno 5.000 zolja i da se nalaze u fabrici ‘Semberka’”, ispričao je svjedok i dodao da je narednih dana Vojna policija provjeravala stanje u Janji.
Svjedok Huremović je napomenuo da je komandant Reljić inicirao da se održi sastanak s predstavnicima mjesnih zajednica Janje. Zaključci s tog sastanka su se odnosili na mir.
Nakon odlaska Reljića i kolone tenkova i kamiona, svjedok je s još pet ljudi odveden u Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP) u Bijeljini, gdje je prisustvovao sastanku s rukovodstvom Srpske demokratske stranke (SDS) i Željkom Ražnatovićem Arkanom.
“Pitao sam ih šta oni hoće i predložio im da odrede delegaciju, a mi ćemo skupiti ljude i da se ljudima kaže šta oni hoće. Na tom skupu, u centru Janje, cilj je bio relaksacija situacije. Ako neko ima nelegalnog oružja, da preda”, kazao je Huremović.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da je “novosadska jedinica” imala pozitivnu ulogu i da je sačuvala red i mir u Janji. On je kazao da je razgovarao s Ražnatovićem, koji mu je rekao da o Janji misli sve najbolje, te da ljudi trebaju mirno da žive, bez ikakvih problema.
Prema Huremoviću, “neko zatišje” bilo je od 1992. do 1993. godine, a 1994. se desilo masovno iseljavanje stanovništva. Jedan dio stanovništva je, po njegovom mišljenju, otišao iz straha. On nije mogao reći jesu li odlasci bili dobrovoljni.
“Bilo je maltretiranja, ali ne znam u kojem obimu. Bilo je tih nekih nezadovoljstava. Poznato mi je da su privođena lica bošnjačke nacionalnosti u policijsku stanicu Janja, ali ne znam detalje. Ukupan broj poginulih i nestalih u Janji se kreće oko 40. Na ratištu su poginuli ljudi, bili su momci koji su kopali rovove i radili fizičke poslove”, izjavio je svjedok.
Huremović je svjedočio na suđenju za zločine počinjene u Janji za koje su optuženi Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Vlado Stjepanović, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Sava Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković.
Na teret im je stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.
Optuženi su bili komandiri te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Suđenje će se nastaviti 22. septembra.
