Braća Zoran i Mario Matković, nekadašnji pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kazali su da su prilikom napada Armije BiH (ABiH) u aprilu 1993. godine, sa ostalim stanovnicima branili svoje selo Radešine (općina Konjic).
Krajem mjeseca, kako su naveli, usljed iscrpljenosti su pregovarali da oružje predaju UNPROFOR-u, no po predaji ih je preuzela ABiH, koja je razdvojila civile i vojsku.
Matkovići su kazali da su 25. aprila 1993. godine prebačeni u osnovnu školu u Čelebiće (općina Konjic), gdje su se zadržali oko dvadeset dana i bili maltretirani. Iz Čelebića, kako su naveli, prebačeni su u fiskulturnu salu “Musala”, gdje ih je dočekao upravnik Edhem Žilić, kojeg su prepoznali u sudnici.
“Sad ga gledam pravo u oči. (…) Njegove oči, njegov pogled mi je ostao u sjećanju, nikad ga zaboraviti neću. (…) Zato što me je maltretirao u logoru”, rekao je Zoran Matković.
On je dodao da je optuženi po njihovom dolasku kazao da je zadužen za njih. Prema njegovim riječima, Žilić bio “bog i batina” u logoru.
Prisjetio se da ga je jedne prilike “krvoločno” udarao šakama po glavi, čupao za kosu kako bi priznao da je pronađeni papir došao od pripadnika HVO-a. Svjedok je objasnio da je sa prijateljem napisao datum “slobode”, te da je papir pronađen kod njegovog prijatelja. Istakao je da je i prijatelj pretučen i da je rekao da je to uradio upravnik.
Mario Matković se prisjetio da je jedne prilike vraćajući se s radova nosio komad hljeba i luka, a čitav hljeb sakrio iza leđa. Tada je sreo Žilića koji je pitao imaju li nešto od hrane, a on je pokazao komadić hljeba i luk. Svjedok je rekao da ga je optuženi počeo tući šakom, nogom i puškom, kao i ostale zatvorenike.
“Ulazimo u logor, otac plače, a ja se smijem. Taj kruh nam je nekoliko dana vrijedio”, kazao je svjedok, pojasnivši da su bili gladni i da je u “Musali” smršao oko 20 kilograma.
Drugi put Žilić ga je, kako je rekao, tukao kada je došla TV ekipa da snima uslove u logoru, a da mu je Žilić rekao da kaže kako je sve u redu. Nakon što mu je odgovorio da nije sve uredu, Žilić ga je počeo tući. Na pitanje Odbrane da li je nakon izjave TV bio tučen, svjedok je odgovorio da misli da nije.
Svjedok se prisjetio i da su često u večernjim satima dolazile neke osobe i da su se čuli jauci. Istakao je da je jedne prilike u toaletu vidio potpuno krvav donji veš kod jedne osobe.
“Čuo sam kasnije da su to momci od Dusine došli i da su im navodno pržili genitalije”, kazao je svjedok.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu.
U optužnici je navedeno da je u junu 1993. ispred objekta pretukao Marija Matkovića, kod koga je pronašao komad hljeba i luk.
Na pitanje Odbrane da li je vidio da je Žilić tukao nekog osim njega, svjedok je rekao da nije vidio, ali da je čuo.
Suđenje će se nastaviti 2. septembra.
