Ranka Gaković je kazala da je njen otac Marko Gaković, zvani Gak, živio sam u mjestu Suvaja (općina Bosanska Krupa) i da ga je posljednji put vidjela 1991. godine.
“Prvo sam došla u Bihać, a onda u Krupu, 1996. godine. Raspitivala sam se gdje je otac. Išla sam u Podvran, rekli su da je tu sabirni centar. Rekli su da nije bio u Podvranu. Joja i Stana Jelača su kazali da su čuli da je bio u Jasenici. Nisu se ništa izjašnjavali, bilo ih je strah da će završiti isto kao otac”, izjavila je Gaković.
Svjedokinja je rekla da su nakon nekog vremena pronađeni posmrtni ostaci njenog oca.
“Pastiri su našli kosti na njivi u Jasenici”, kazala je svjedokinja.
Jadranku Šaranu, Samiru Šabiću i Zijadu Kadriću sudi se za zatvaranje stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti, nečovječno postupanje na području Bosanske Krupe od septembra 1995. godine do sredine jula 1996. godine.
Također, kako je navedeno, Šaran je izdao naređenje za privođenje civila Marka Gakovića, koji je uspio pobjeći, ali nakon što je Šabić raspisao patrolni nalog i poslao policajce da ga nađu, njemu se gubi svaki trag. Tijelo Gakovića ekshumirano je naknadno.
Milorad Lučić, drugi svjedok Optužbe, kazao je da je dvije ili tri godine bio u logoru u Podvranu. Prema njegovim riječima, tu je bilo 30 ljudi, većinom starijih, a među njima i njegova majka.
Svjedok je istaknuo da ih je u Podvranu čuvala policija i da su tek nakon dvije godine mogli hodati.
Lučić je naveo da je u Podvranu posjećivao gostionu i da se predstavljao kao “Kemo”.
On je ispričao da ga je jednom šef gostione išamarao i da je on to prijavio policiji, nakon čega su mu oni psovali i tukli ga.
Lučić je kazao da su on i izvjesni Joja u Podvranu imali radione i da je novac koji bi tu zaradili bio njihov.
“To su bile naše pare što smo zaradili. Pilo se, bilo je veselo”, kazao je svjedok.
Odgovarajući na pitanje Odbrane, Lučić je kazao da kuća u Podvranu u kojoj je boravio nije bila ograđena žicom.
Nastavak suđenja zakazan je za 31. august.
