Svjedok Savo Timotije, koji je odustao od mjera zaštite koje mu je ranije dodijelio Sud BiH, kazao je da je 1992. godine radio u kuhinji Vojske Republike Srpske (VRS) u Trnovu.
U sedmom mjesecu, kako je rekao, morao je zamijeniti kolegu na rampi u blizini mjesta Širokari, no pošto je primjetio da već dugo nema nikoga tu, uputio se prema Rogoju (općina Trnovo), gdje su ga zarobili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
Svjedok je ispričao da je odveden u školu u Dejčićima gdje je proveo 12 dana, “sve do smrti Milenka”, kojeg su pretukli vojnici u školi. Kazao je da njega nisu udarali.
Timotije je naveo da je prebačen u magacin stanice milicije u Trnovu, gdje je pretučen tri puta, uglavnom kablovima.
“Jednom su doveli dvije djevojčice da im drže fenjere da bolje vide dok nas udaraju, izvodili su nas i udarali jednog po jednog, a one su tu stajale i smijale nam se”, rekao je svjedok.
U unakrsnom ispitivanju, on je rekao da ne poznaje ljude koji su udarali zarobljenike u Dejčićima, kao ni vojnike u Trnovu.
Za vrijeme kratkog zatočeništva u Dejčićima, Timotije je, kako je kazao, dva ili tri puta vidio optuženog Edhema Godinjaka. Rekao je da ga je ponekad viđao i u Trnovu, gdje je bio zarobljen oko godinu dana, iako nije mogao precizirati koliko puta ga je sreo.
Svjedok je kazao da nije komunicirao sa njim, niti je to itko od zarobljenika mogao.
“Nismo ništa mogli, nismo izlazili nikada osim da promijenimo kantu za nuždu, pa tako nismo ni komunicirali mnogo”, rekao je Timotije.
Za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene na području Trnova optuženi su Edhem Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoza. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.
Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Suđenje se nastavlja 30. augusta.
