Dijana Brkić je u ljeto 1992. godine živjela u Prijedoru, u porodičnoj kući. Kazala je da joj je Halil Dedić bio komšija.
Ona se prisjetila kako je s kćerkom u ljeto 1992. godine na ulici vidjela Zmijanjca kako druge komšije pita za Halila Dedića. Kada su mu rekli da je u kući, optuženi je ušao u njegovo dvorište.
“Kada sam se okrenula, vidjela sam da izvodi Halila iz dvorišta. Zmijanjac mu je pucao u leđa i Halil je pao. Pucao je iz puške više puta. Sjećam se da mu je s leđa pucao između plećki i Halil je pao na koljena. Pucao mu je u glavu i on je pao”, ispričala je Brkić, koja je svjedočila iz Chicaga (Sjedinjene Američke Države) putem videolinka.
Nakon tog događaja, kako je kazala, pobjegla je u kuću komšija i, kada se vraćala, vidjela je Dedićevo tijelo na trotoaru prekoputa njegove kuće.
Brkić je rekla da je poznavala optuženog Zmijanjca jer je s njenim bratom igrao fudbal.
Zmijanjac je optužen da je 24. jula 1992. iz kuće izveo Halila Dedića i ubio ga iz automatske puške. Prema optužnici, jedno lice je dotrčalo do optuženog i pitalo ga zašto im je ubio komšiju, a Zmijanjac je odgovorio: “Sve Turke treba pobiti.”
Kako je navedeno u optužnici, Zmijanjac je 27. jula otišao do kuće u koju se sakrio sin ubijenog Halid Dedić, i prijetio njegovoj porodici i Mileni Kragulj.
Svjedokinja Emira Žerić je rekla da je poznavala Halila Dedića te da se sjeća dana kada je ubijen.
“Halil je ubijen. To znam zato što smo mama i ja išle ulicom i gospodin Zmijanjac je naišao i pitao komšije je li mu komšija Halil kod kuće. Izveo ga je iz kuće i ubio ga ispred nas, s leđa. Zmijanjac je bio u vojničkoj uniformi. Imao je automatsku pušku (…) Pucao mu je u glavu i leđa, i Halil je pao na cestu, udario glavom od beton i krv je tekla prema kanalizaciji”, opisala je Žerić, koja je tada imala 11 godina.
Svjedokinja je s majkom nakon toga pobjegla kod komšija, a kada su se vraćale kući, vidjele su Dedićevo tijelo na trotoaru.
Suđenje će se nastaviti 22. augusta.
