Vrućinić: Svjedok ronio ispod kiše metaka

Rajif Begić rekao je da su do kraja maja 1992. godine bili punktovi u njegovom selu, te na relaciji Ključ – Sanski Most, na kojima su bili pripadnici rezervnog sastava policije i ljudi u plavim uniformama.

Prema rječima svjedoka, 31. maja u njegov zaseok Begići došli su vojnici i mještane odveli u Gornje Begiće i Kurbegoviće, gdje su muškarci bili odvojeni od žena i djece, te su morali ići prema Vrhpoljskom mostu.

“Vodio nas je Jadranko Palija i još osam do devet vojnika”, rekao je svjedok, dodavši da je tokom njihovog kretanja Palija izveo iz kolone Miralema Cerića, koji je bio srčani bolesnik i zastajkivao, kao i njegovog sina, uveo ih u klaonicu “i tamo ih valjda ubio”.

Begić je dodao da je Palija izveo iz kolone i Ismeta Kurbegovića, pitao ga gdje mu je snajper i pucao u njega, kao i da je 50 metara prije dolaska na most pucao u Irfana Begića.

Kada su stigli na most na kojem je bilo puno vojnika, kako je naveo, počela je tuča i galama. Njegovim komšijama je bilo naređeno da skaču s mosta, nakon čega bi pucali u njih. On je dodao da je tako ubijen Midhet Cerić, te Munib Begić, a da je mlađeg sina Ismeta Dizdarevića Jadranko Palija ubio na ogradi mosta.

Dok je bio na mostu, svjedok je kazao da su pucali Marinko Aćimović, Nenad Kaurin, koji je bio u rezervnom sastavu policije, Jadranko Palija i osoba po prezimenu Cvijić.

Palija je osuđen na 28 godina zatvora zbog zločina počinjenog u Sanskom Mostu.

Kada je došao red na njega, kako je istakao, stavljena mu je cijev u usta, te mu je naređeno da skoči s mosta što je i učinio. Dodao je da je zastao ispod mosta “da se oprosti”, te da je ronio ne očekujući da će preživjeti “kišu metaka”.

“Proces je trajao još pet do šest puta poslije mene. Bilo je zatišje, pa dugi rafal”, kazao je Begić, dodavši da je ronio do obale gdje se krio u žbunju, ali ga je tokom noći voda odnijela i probudio se na stijeni 500 metara od mosta.

“Sjedio sam na ušću i plakao i više nisam znao gdje ću”, rekao je svjedok, dodavši da je otišao kumovima, ali da su komšije došle po njega i odveli ga u mjesto Tomina, gdje se susreo sa majkom i mlađim bratom.

Iz Tomine, prema njegovim riječima, prebačeni su u “Krings”, gdje su iduće jutro žene, djeca i starci odvezeni kamionima. A nakon toga, kazao je, prebačen je u Manjaču odakle je pušten 16. decembra 1992. godine.

Brata je, kako je naveo, pronašao u masovnoj grobnici ispod Vrhpoljskog mosta.

Begić je svjedočio na suđenju Mirku Vrućiniću optuženom da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.

U unakrsnom ispitivanju Begić je rekao da nije zlostavljan u “Kringsu”, a Odbrana je prigovorila na iskaz ovog svjedoka jer u ranijim izjavama nije spominjao niti aktivnu, niti rezervnu policiju.

Na ovom suđenju svoj iskaz je dala i Fikreta Kurbegović, koje je rekla da je vidjela odvođenje njenog supruga i drugih muškaraca iz Begića prema Vrhpolju. Dodala je da je od Rajifa Begića saznala da joj je muž ubijen.

Istakla je da je sa drugim mještanima odvedena u Tominu, zatim u “Krings”, gdje su prenoćili, te pojasnila da su žene, djeca i starci sutra kamionima otišli za Prijedor.

Suđenje će se nastaviti 15. jula.