Mirsad Plećan je kazao da je 8. augusta 1992. uhapšen nedaleko od Olova i odveden na Sokolac, gdje je s još nekoliko mještana sela Kolakovići doveden u školu.
“Tu su nas ispitivali i mlatili. (…) Jednom, prilikom otvaranja vrata, vidio sam Nenada Pržulja u školi. Znao sam ga odranije”, izjavio je Plećan.
Kako je posvjedočio, nakon dva i po mjeseca je prebačen u selo Čavarine, gdje je bio zatvoren u lovačkom domu.
“Čuo sam od Safeta Gagule da je Pržulj tu bio upravnik, kao nadzornik za taj logor. Tu sam ga viđao kad je dovozio hranu”, ispričao je svjedok.
On je naveo da su uslovi u tom objektu bili nehigijenski i nehumani, što je rezultiralo pojavom ušiju kod pritvorenih. Pored muškaraca, kako je kazao, bile su pritvorene i dvije žene i maloljetne osobe.
“Za osam mjeseci dva sam puta vidio svjetlost. Moja porodica nije znala gdje sam… Hljeb su dijelili na 15 dijelova, a hrana nam je bila kao za krave. Po pet dana su znali da nam ne daju ni hranu, ni vodu”, opisao je Plećan, dodavši da su zatvorenici nuždu vršili u kantu koja nije pražnjena po nekoliko dana.
On je kazao da je odnos stražara bio “životinjski”, da su zatvorenici tučeni i da se u premlaćivanju isticao izvjesni Milan Marković.
“Osmana su tukli stalno. Samo su oči na njemu bile ljudske, toliko se izobličio. Jednom sam ga previjao i pao sam u nesvijest. Tukli su i Brajku redovno”, izjavio je Plećan.
On je rekao da je šest zatvorenika u martu 1993. prozvao optuženi Pržulj i da im se nakon izvođenja iz logora gubi svaki trag.
Plećan je nakon Čavarina prebačen u Batkoviće, a posljedice zatvaranja, kako je kazao, osjeća i danas.
Državno tužilaštvo tereti Pržulja da je, kao komandir zatvora u Osnovnoj školi “Petar Kočić” u selu Čavarine kod Sokoca, od maja 1992. do marta 1993. učestvovao u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku sokolačkih Bošnjaka, kao i drugim nečovječnim djelima.
Bego Mulabdić je ispričao da je i on bio zatvoren na Sokocu i u Čavarinama. On je rekao da je od drugih zatvorenika čuo da je optuženi Pržulj bio “glavni akter za sve” i da je on taj koji ih je tukao prilikom ispitivanja na Sokocu.
“U Čavarinama je on plavim ‘mercedesom’ dovlačio večeru. Ta večera je donosila strah jer bi onda rekao: ‘Kaba, izađi.’ Vraćali su ga polumrtvog. Često je tučen, kao i Brajko”, kazao je Mulabdić.
On je rekao da je u novembru 1992. prebačen u “Planjinu kuću” u Semizovcu, a odatle na “Kulu”. Naveo je da je čuo da je Pržulj prozvao šest zatvorenika na Čavarinama, o kojima se i danas ništa ne zna.
“Sve ja scene proživljavam svaki dan. Zaboraviti neću dok sam živ”, kazao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 31. augusta.
