Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Izudin Hećo je svjedočio da je živio u selu Mićivode (općina Sokolac) do 22. septembra 1992. godine, kada je, nakon što je zapaljeno susjedno selo, pobjegao u šumu. Put prema Olovu nije bio prohodan, kako je rekao, pa se s rođakom Elvirom odlučuje krenuti za Sarajevo.

“Stigli smo do kamenoloma Lapišnica. Ušli smo u napuštenu baraku i tu zaspali. Ujutro su nas opkolili, bili su u maskirnim i SMB uniformama”, kazao je Hećo, dodavši da je tada već bio oktobar.

Prema njegovim riječima, skupa s rođakom je prebačen na Pale, potom u Policijsku stanicu u Sokocu, gdje su ispitani i zadržani tokom noći, a nakon toga prebačeni u selo Čavarine.

“Elvir je odveden u sobu lijevo, a ja u desnu. Unutra je bio mrak. Neko me povukao za ruku da sjednem, bio je to moj rođak Fehim Hećo. Tu nas je bilo 20 u sobi. Ne znam to mjesto, nisam tu ranije bio”, izjavio je svjedok.

Istog dana kada je doveden u Čavarine, kako je rekao, sreo je optuženog Nenada Pržulja, koji je bio u civilnoj odjeći i koji mu je kazao da mu je majka otišla za Sarajevo.

“Znam ga, bio mi je nastavnik. Pitao me otkud ja tu. (…) Viđao sam ga i kroz otvor na prozoru kako dovlači hranu u civilnom autu. Ujutro i navečer”, ispričao je Hećo.

Hećo se prisjetio da je Pržulj prozvao šest osoba u martu 1993. godine rekavši da idu na razmjenu.

“Nemamo nikakvih informacija o njima”, kazao je svjedok.

Državno tužilaštvo tereti Pržulja da je, kao komandir zatvora u Osnovnoj školi “Petar Kočić” u selu Čavarine kod Sokoca, od maja 1992. do marta 1993. učestvovao u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku sokolačkih Bošnjaka, kao i drugim nečovječnim djelima.

Hećo je naveo da su njegovi poznanici u prostoriji u koju je doveden u selu Čavarine bili zapušteni i da su uslovi bili nehigijenski. Dodao je da je on tada imao 18 godina, a da je bio zatočen i dječak od 13 godina. Prema njemu, zatvorenicima nije pružana ljekarska pomoć.

On je rekao da je u objektu u kom je bio zatvoren, jedanput s povezom preko očiju odveden na sprat da dâ svoje podatke, te je vraćen. Kazao je da su iz sobe izvođeni i drugi zatvorenici, ali da ne zna da li su vođeni na saslušavanje.

Dodao je da zatvoreni nisu imali kontakata sa stražarima.

Hećo je u martu prebačen u logor Batković u Bijeljini, odakle je u junu 1993. razmijenjen.

Suđenje se nastavlja 6. jula.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao