Odvođenje nedužnih sa Vrhpoljskog mosta

Reuf Kukavica ispričao je da je nakon višednevnog granatiranja sela Hrustovo, sa grupom do 60 Bošnjaka okupljen na Vrhpoljskom mostu. Kako je rekao, ispitivani su o oružju.

“Svi na jednu stranu mosta, svih 50 do 60 ljudi. Niže mosta su ležali mrtvi ljudi … vojni kamioni. Onda su počeli Srbi da ispituju, maltretiranje, udaraju. Puškama udarali. Kazivaj, ko ima pušku“, prisjetio se svjedok.

Prema njegovim riječima, prozivali bi po jednu osobu da kaže ko iz grupe ima pušku i da bi one, za koje je rečeno da imaju oružje, izdvajali na jednu stranu.

“Onda je meni jedan u maskiranoj uniformi rekao: ‘Izlazi!’. Nije me niko tukao. Ja sam izveo tri, četiri čovjeka“, kazao je svjedok.

Na lijevu stranu su izdvajani “ekstremi“, koji su imali naoružanje. Kukavica je rekao da je odvojen na stranu i da mu je vojnik koji ga je pitao koje osobe imaju naoružanje, dao cigaretu i pivo.

Svjedok je rekao da je primjetio četiri vojnika sa automatskim puškama i četiri civila.

“Oni su zapucali na ta četiri civila. Vidio sam ljude, padaju, dršću, dršću i padaju“, kazao je Kukavica.

On je rekao da je izdvojeno oko 40 ljudi koji su imali oružje i oni su i danas živi.

Među ljudima koji nisu imali oružje bili su brat i otac svjedoka. Kukavica je rekao da ga je vojnik pitao da li ima rodbine među tim ljudima, te da je on kazao da su tu njegov otac i dva brata. Na taj način, uspio je spasiti i jednog komšiju,

“Njih trojica su kraj mene stali. Grupu nedužnih odveli su prema Tomini i oni nisu živi danas. Čuo sam da su ih odveli prema srpskim selima, pronašli garderobu“, kazao je svjedok i dodao da je u toj grupi bilo 20 do 30 ljudi.

Kukavica je svjedočio na suđenju Mirku Vrućiniću optuženom da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.

Kukavica je kazao da je još nekoliko dana ostao u Sanskom Mostu. Kako je rekao, izvjesni Zoran Čičić mu je napisao potvrdu da se može kretati, te da je tu ceduljicu morao odnijeti u Policijsku stanicu na ovjeru. Naglasio je da su ga u Policijskoj stanici ispitivali koga su izveli na mostu, ko je imao pušku, koga nisu.

“Zoran i još jedan prijatelj mi je rekao: ‘Reufe, ako ostaneš ovdje moraš se obući u srpsku vojsku'“, kazao je svjedok.

Kako to nije mogao prihvatiti, pomogli su mu da ode iz Sanskog Mosta konvojem. Međutim, kada je stigao blizu Travnika, jedna žena je rekla da je “ubijao muslimane“, te da su ga nakon toga zlostvaljali Bošnjaci i Hrvati. Dok je bježao, opet su ga uhapsili Srbi, nakon čega je završio na Manjači.

“Mene su ubijali muslimani, ja sam bio polumrav, sav isječen, ja sam se probudio u bolnici“, kazao je svjedok, dodavši da je stradao od sve tri strane, a “najviše od muslimana“.

Nastavak suđenja zakazan je za 8. juli.