U nastavku suđenja trojici optuženih za zločin počinjen na području Bosanske Krupe, svjedokinja Tužilaštva BiH je izjavila da je njen djed odveden iz porodične kuće u naselje Podvran.
Nada Golonja je sa svojom porodicom, majkom, bakom i djedom, 1995. godine živjela u Bosanskoj Krupi (Krupi na Uni) kada je krajem augusta ili početkom septembra otišla na vikendicu.
Kako je kazala, u kući su ostali baka i djed, koje više nije imala priliku vidjeti. Otišla je u Bratunac, gdje su ih posjećivali pripadnici SFOR-a, preko kojih je saznala za sudbinu djeda Boška Bosančića.
“Oni su mi donijeli otpusno pismo. On je umro u bolnici u Bihaću. Djed i baka su ostali u svojoj kući. Vojnici su odveli baku, a djed je ostao u kući dok nije došla vojska Armije BiH i odvela ga u Podvran”, ispričala je ona.
Tužilaštvo BiH tereti Jadranka Šarana, Samira Šabića i Zijada Kadića za zatvaranje civilnog stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti te jednog ratnog zarobljenika, ubistvo i nečovječno postupanje na području Bosanske Krupe.
Prema optužnici, Šaran je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Bosanskoj Krupi, Šabić komandir policijskog odjeljenja u Jasenici, a Kadić policajac. U optužnici se navodi da su ove radnje vršene od septembra 1995. do sredine jula 1996. godine.
Svjedokinja Jela Stanivuković je rekla da je njen otac Marko Gak živio u naselju Donja Suvaja (općina Bosanska Krupa). Prema njenim saznanjima, u kući je živio do polovine oktobra 1995. godine.
Kazala je da je neka saznanja dobila od vojnika Dragana Bosančića, koga je njen otac liječio u kući, te od njenog polubrata.
“Kada sam sve kockice složila, moj otac bi mogao biti ubijen oko 25. oktobra 1995. Moj otac je bio zarobljen. Prijatelj iz Krupe mi je to rekao. On mi je rekao: ‘Jelo, bolje da ne znaš.’ I ja više ništa nisam pitala”, izjavila je ona.
Dodala je da nije čula da je njen otac 1995. godine bio krivično gonjen, te joj nije poznato da je posjedovao oružje.
Suđenje će se nastaviti 13. jula.
