Članak

Ratno predsjedništvo formirano u privatnoj kući

13. Juna 2016.13:21

Na suđenju Ahmetu Sejdiću, bivšem komandantu Prve višegradske brigade Armije BiH (ABiH) optuženom za zločine na području Rudog, Višegrada i Goražda, prvi svjedoci Državnog tužilaštva govorili su o formiranju i radu Ratnog predsjedništva u Goraždu.

Svjedok Fehim Pleh, nekadašnji sekretar Skupštine opštine Goražde, kazao je da je rat u Goraždu počeo 4. maja 1992. godine i da taj dan na posao nisu došle osobe srpske nacionalnosti. On je dodao da su srpski pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) istupili iz policije, te uspostavili straže i barikade.

“Prva granata koja je ispaljena na zgradu Skupštine, ispaljena je u moju kancelariju“, kazao on, dodavši da je navečer zgrada granatirana, dok nije izgorilo sve osim podruma.

On je istakao da su srpska djeca već u aprilu prestala dolaziti u školu, te da je formirana Srpska opština Goražde.

U junu 1992. godine, kako je rekao, dobio je preko kurira poziv od predsjednika Skupštine opštine da se javi.

“Došao sam. Sjedište tog predsjedništva bilo je u privatnoj kući u Mujkovića polju. Rečeno je, pošto skupština ne može da se sastane, morali smo da konstituišemo Ratno predsjedništvo“, kazao je Pleh, dodavši da je to urađeno na osnovu Zakona o opštenarodnoj odbrani i statuta.

Pleh je naveo da je vodio zapisnik na sjednicama koje su se održavale noću. On je kazao da je sjednice zakazivao predsjednik skupštine Hadžo Efendić, koji je po kuriru slao dnevni red.

“Mi nismo imali Okružni štab i Predsjedništvo je obavljalo i tu funkciju“, kazao je on.

Odluku o razoružanju stanovnika sela Bučje (opština Goražde), prema riječima svjedoka, donijelo je Predsjedništvo “na zahtjev Štaba i građana“.

On je pojasnio da je početkom maja bio proglas Ministarstva odbrane i “Štaba RBiH“, prema kojem su svi stanovnici dužni predati naoružanje do određenog roka, nakon čega će se vršiti pretres.

Pleh je istakao da je u Bučju pružen otpor i da stanovnici nisu predali oružje, te da Štab nije nije mogao da izvrši pretres.

Prema optužnici, Sejdić je u julu 1992. godine, po naredbi Ratnog predsjedništva opštine Goražde, tokom razoružavanja srpskog stanovništva u selu Bučje učestvovao u nezakonitom zatvaranju, preseljenju i mučenju 44 civila koji su nakon zarobljavanja prebačeni na Trebeško brdo.

Tom prilikom nestala je Marica Čarapić, za čijim se tijelom i dalje traga. Dvanaest stanovnika sela je preseljeno u Čajniče, dok su ostali, nakon nekoliko dana mučenja u zatočeništvu, zatvoreni u stanicu policije u Goraždu, gdje su ostali narednih sedam mjeseci.

Svjedok Pleh je kazao da je jedan dio stanovnika iz Bučja otišao prema Čajniču, a drugi prema Goraždu, te naglasio da ne zna da li su dobrovoljno otišli.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da optuženi nije bio član, niti prisustvovao sjednicama Ratnog predsjedništva, za vrijeme dok je on tu radio, kao i da jedinica kojom je komandovao optuženi nije bila pod komandom Štaba Teritorijalne odbrane (TO) Goražde.

Na ovom suđenju svoj iskaz je dala i Haša Kuljuh, nekadašnji član Ratnog predsjedništva u Goraždu i sekretar za privredu i društvene djelatnosti.

Na pitanje Tužilaštva da li se raspravljalo o civilima sa Bučja, svjedokinja je odgovorila “da ne zna šta bi odgovorila“, te da se ne može sjetiti pojedinosti nakon 24 godine i liječenja od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).

Tužilaštvo je svjedokinji predočilo izjavu iz istrage prema kojoj je kazala da sumnja da je Sejdiću iko mogao narediti, na šta je ona odgovorila da „smatra da je to proizvoljno rekla“, te da nema argumente da je bio samovoljan.

U unakrsnom ispitivanju, Kuljuh je kazala da nikad nije bila u prostoriji sa optuženim, te da on nije bio na sjednicama Ratnog predsjedništva za vrijeme dok je ona bila član.

Suđenje će se nastaviti 11. jula.

Lamija Grebo