“Arkanovci” u policijskoj stanici

Svjedok Borko Kaurinović, do rata prometni policajac, prisjetio se kako je jednog dana krajem maja 1992. godine rano ujutro pozvan u stanicu policije nakon što je u zrak dignut most koji Brčko spaja s Gunjom. U stanici oštećenoj detonacijom, kako je rekao, vidio je kolege svih nacionalnosti, a nakon uviđaja, s porodicom je otišao van grada provesti prvomajske praznike.

Prema njegovim riječima, desetak dana je, zbog barikada, pokušavao da se vrati u grad, što mu je uspjelo 12. maja.

“U stanici sam zatekao četiri vojnika, ‘arkanovca’. Kada sam pošao ka svojoj kancelariji, čuo sam da govore da me treba maknuti. Policajci koje sam zatekao u stanici bili su srpske nacionalnosti. Bošnjaka i Hrvata nije bilo… Čuo sam da su Dragićević i Krndelj bili zatvoreni u kasarni”, kazao je svjedok, kojeg je novi načelnik poslao na punkt.

Nekoliko dana kasnije, kako je rekao, dobio je naređenje da ispita osobe sa spiska zatvorenih u hangaru u brčanskoj Luci. Svjedok je to odbio, nakon čega mu je zabranjeno da ulazi u stanicu i poslan je da se prijavi u vojsku.

S obzirom da ga Vojska Republike Srpske (VRS), kako je izjavio, nije htjela, zatražio je savjet od predsjednika lokalnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS), koji mu je preporučio da se skloni u Bijeljinu.

Svjedok je kazao da su pripadnici “Crvenih beretki” često pucali iz automatskog oružja ka stanici policije, te da su je jednom prilikom i zauzeli, premlativši komandira Dragana Veselića.

“Čuo sam da su to bili neki Serđo i neki Saša iz Vinkovaca. Čuo sam da su imali spiskove ljudi koji ne mogu ući u stanicu, kao i spiskove Srba koji su za odstrel. Zamjenici tužioca Teodor Gavrić i Mišo Gligorović su u kiosku kraj policije izdavali propusnice civilima”, zaključio je svjedok.

Kaurinović je svjedočio na suđenju Đorđu Ristaniću, koji je, prema optužnici, kao predsjednik Ratnog predsjedništva opštine Brčko, od aprila do decembra 1992. godine svjesno učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon civila Bošnjaka i Hrvata s područja Brčkog, ubistvima, zatvaranjem, prisilnim preseljenjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.

Optužen je za zločine počinjene nad više stotina civila koji su tokom 1992. godine bili nezakonito zatvoreni u zgradi policije, Domu zdravlja, logoru Luka, preduzećima “Laser” i “Partizan”, kao i u garnizonu u Brčkom, gdje su zatočenici zlostavljani i ubijani.

Novalija Fazović, prijeratni krim-inspektor, posvjedočio je da je bio na uviđaju nakon rušenja mosta u Brčkom. Nije mogao procijeniti koliko je ljudi stradalo, ali je prebrojao 11 lobanja odvojenih od tijela.

Dan kasnije, kako je rekao, pokušao je otići na posao u stanicu, no nije mu uspjelo. Vidio je jedinicu naoružanih vojnika u naselju u blizini i vratio se kući. Četvrtog maja svjedok je, kako je kazao, otišao je u rezervnu stanicu u Rahić i nije se više vraćao u Brčko.

“Nisam znao gdje su ostali. Kako sam saznao, načelnike Jašarevića i Krndelja je zarobila vojska i odvela u kasarnu. Znam da je 4. maja bio prenos zasjedanja Skupštine, koji smo svi pratili, jer se pričalo da će Brčko biti podijeljeno, da će policija biti podijeljena, i nije nam bilo jasno kako je moguće to izvesti”, zaključio je Fazović.

Nastavak suđenja zakazan je za 12. juli.