U Sudu BiH je bivši zatvorenik iz Ripača (općina Bihać) kazao da je nakon izlaska iz logora saznao da se jedan od policajaca koji je tukao zarobljenike zove Saša Ćurguz.
Dževad Hrnjica je rekao da je oko 50 zatvorenika bilo u IMT servisu u Ripaču kada su ušla dvojica muškaraca u uniformama i počela tući sve po redu kako je ko sjedio.
“Prvi je najviše tukao, čuo sam da njega zovu Piksi. Drugi je bio manji od njega, crn. Neki su rekli da poznaju i drugog i da se on zove Saša. Tada nisam znao ništa više, ali kada sam razmijenjen saznao sam da se Saša preziva Ćurguz”, ispričao je Hrnjica.
Prema njegovim riječima, najviše je premlaćivan Ismet Mešić. Svjedok je pojasnio da je Mešića prvi tukao pa poslije nastavio drugi, koji ga je udario kundakom puške u lice i nanio mu vidljive povrede.
Prije dovođenja u Ripač, kako je Hrnjica naveo, sa porodicom i komšijama iz Kulen-Vakufa (općina Bihać) krenuo je prema Štrbačkom buku, koji se nalazi u blizini granice sa Republikom Hrvatskom.
“Vojska na Štrbačkom buku je odvajala ljude koji su na sebi imali bilo šta vojno. Oko 50 ljudi je izdvojeno i ja među njima. Žene i djeca nastavljaju preko mosta. Iako su predstavnici UNPROFOR-a pitali za nas, vojska je rekla da im mi trebamo”, pojasnio je svjedok, istaknuvši da je naredni dan svezanih ruku prebačen u Ripač.
Hrnjica je svjedočio na suđenju Saši Ćurguzu, bivšem pripadniku Izviđačkog voda 15. bihaćke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) optuženom da je ubio trojicu od 11 zatvorenika koji su odvedeni iz “IMT Traktorskog servisa” u Ripaču.
Svjedok Muharem Štrkljević je ispričao da je iz Kulen-Vakufa, nakon što je vojska dala ultimatum za predaju naoružanja početkom juna 1992. godine, zajedno sa svojim sugrađanima krenuo u Orašac, odakle su put nastavili do Štrbačkog buka sa namjerom da pređu u Hrvatsku.
On je kazao da je odvojen sa još stotinjak ljudi koji su imali na sebi bilo šta vojničko i prebačeni su u pojatu (ostavu za sijeno).
“Mene su prvog izveli. Jedan siječe žicu i dodaje meni govoreći mi da vežem. I morao sam vezati ljude. Na kamione su nas ubacili, morali smo držati glave pognute, jer su rekli da će pucati ako neko podigne glavu. Došli smo u Ripač”, istakao je svjedok.
Prema njegovim riječima, u Ripaču su ih tukla dvojica, prvi Piksi, koji nije birao sredstva kojima je tukao, i iza njega drugi koji je popravljao za njim.
Štrkljević i Hrnjica su devet dana proveli u Ripaču.
O bjegu iz Bihaća, nakon postavljanja ultimatuma, posvjedočio je i medicinar Mahmut Ramić.
On je kazao da je prilikom povlačenja stanovništva iz Orašca (općina Bihać) ka Štrbačkom buku počelo granatiranje i da je bilo žrtava. Potvrdio je da je bio među prvima koji su prešli most jer je medicinarima pušteno da dočekaju one kojima je potrebna pomoć.
Sva tri svjedoka su istakla da im je poznata sudbina ljudi koji su ostali u Ripaču. Prema njihovim iskazima, ubijeni su i bačeni u jamu Bezdan.
Suđenje se nastavlja 9. juna.
