Na početku suđenja Jozi Đojiću za zločin počinjen u Odžaku, svjedokinja Tužilaštva BiH je ispričala kako ju je optuženi silovao.
Svjedočeći uz zaštitu identiteta, svjedokinja je kazala da je svoje selo napustila 2. jula 1992. godine. Kako je navela, nakon što se sedam dana sa petomjesečnim sinom i svekrvom skrivala kod jedne osobe hrvatske nacionalnosti, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) su ih prebacili u školu u Odžak, a potom ih je izvjesni Mato Đojić smjestio u stan zgrade prekoputa.
Oštećena je rekla da se sa njom u stanu nalazilo još nekoliko žena i djece. Jedne prilike, kako je posvjedočila, došla su četiri muškarca, među kojima je bio i “Jozo Đojić zvani Koza”, koji je bio uniformisan i naoružan.
“Bekrija je zvao po nadimcima. Jozo Koza, sprema se vaš šou. (…) Ovaj odgovori: ‘Bekrija, počinje i tvoj šou’”, prisjetila se oštećena pokazavši u sudnici na optuženog kao osobu kojeg su zvali Jozo Koza.
Ona je kazala da su im Jozo i Bekrija naredili da se skinu, te da su djeca oduzeta od njih. Kako je rekla, Jozo je bacio njenog sina na pod.
Nakon toga, prema njenim riječima, u više navrata ju je silovao vaginalno i analno, te prisiljavao da ga oralno zadovoljava. Svjedokinja je kazala da ju je optuženi pri tom udarao, čupao za kosu, psovao i prijetio da će joj zaklati sina i muža.
Istakla je i da je pravio pauze “da bi mogao nastaviti dalje”. Prema njenim riječima, zlostavljanje je trajalo dva do tri sata, ali da se njoj činila kao vječnost. Ona je navela da je u stanu silovana još jedna žena.
Oštećena je kazala da ih je nakon toga izvjesni Anto Golubović odveo u školu, a zatim u jednu kuću, gdje su zatekle još dvije ženske osobe.
“Iste stvari se dešavaju, isto seksualno zlostavljanje od Ante Golubovića”, rekla je oštećena.
Ona je dodala da je o ovim događajima progovorila tek 2000. godine i da i danas ima problema sa porodicom zbog toga.
“Niko me nije cijenio ni poštovao. Bila sam bezvrijedno biće, a imala sam pravo na život”, rekla je oštećena kroz suze.
U unakrsnom ispitivanju svjedokinja je na pitanje zašto nije tada otišla u bolnicu, odgovorila da nije mogla jer “nisu htjeli pregledati žene i djecu”. Ona je kazala da je zbog porodice čekala tako dugo da ispriča šta joj se desilo.
Na početku ročišta, tužilac Miroslav Janjić je pročitao optužnici koja Đojića, nekadašnjeg pripadnika 102. brigade HVO-a, tereti da je u julu 1992. godine silovao jednu ženu hrvatske nacionalnosti u Odžaku.
Janjić je naveo da saslušanjem četiri svjedoka, te ulaganjem osam materijalnih dokaza planira dokazati da je optuženi počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Odbrana nije iznosila uvodnu riječ.
Suđenje će se nastaviti 21. juna.
