godine na području Bileće.
U završnoj riječi, Odbrana Željka Ilića je zatražila da njihov branjenik bude oslobođen jer smatra da Tužilaštvo BiH nije van razumne sumnje dokazalo da je počinio djelo koje mu stavlja na teret.
Na prethodnim ročištima su i Odbrane Vujovića i Duke zatražile da oni budu oslobođeni krivice. S druge strane, Tužilaštvo BiH smatra da sva trojica trebaju biti kažnjeni za zločin počinjen u Bileći.
Vujović, Duka i Ilić su optuženi za zlostavljanje civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Prema optužnici, Vujović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bileća, Duka komandir stanice, a Ilić policajac.
Branilac Milorad Rašević je kazao kako su dokazali da su u Stanici policije u Bileći radile tri osobe sa imenom i prezimenom Željko Ilić. Pojasnio je da je jednom bio nadimak “Kosir”, drugom “Miš”, dok je treći optuženi Ilić.
Ilić je, prema njegovom braniocu, u sedam tačaka optužen da je, kao policajac u svojstvu “supočinitelja” vršio zločine od juna do decembra 1992. godine. Rašević je pojasnio da je Tužilaštvo BiH dvije tačke optužnice dokazivalo čitanjem iskaza svjedoka, dok drugi svjedoci nisu potvrdili navode iz tih iskaza.
On je naveo svjedočenje Asima Đape, koji je u sudnici kazao da nije siguran da ga je udarao Ilić. Prema braniocu, njegov iskaz je sam po sebi neutemeljen. Za iskaze pet svjedoka koji su govorili o zapaljenju Đačkog doma i Starog zatvora, branilac je kazao da su “nekozinstentni”.
Rašević je rekao kako je jedan svjedok naveo da je vidio Ilića kako stoji između Starog zatvora i njegovog stana. Braniocu je nelogično da bi Ilić učestvovao u podmetanju požara ispred svojih vrata i time ugrozio porodicu.
Odbrana je istakla svjedočenje Z1, čiji je otac bio zatvoren u Bileći, a koji je kazao da se Ilić isticao u pružanju pomoći zatočenicima i da im je donosio hranu i cigarete.
Rašević je istaknuo da Ilić nije postupao sa diskriminatornom namjerom.
