Počelo suđenje za zločine u Janji

Optuženi su: Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Vlado Stjepanović, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Sava Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković.

Na teret im je stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.

“Bogdanović, Đokić, Ikić i Trišić naređivali su privođenje i ispitivanje Bošnjaka kako bi oni kazali gdje je i ko ima oružje, iako su znali da su Bošnjaci oružje, po naredbi Željka Ražnatovića Arkana, predali još u aprilu 1992. godine. Kada ne bi dobili odgovor, premlaćivali su i mučili civile”, izjavio je Edin Muratbegović, tužilac Tužilaštva BiH.

Prema tužiocu, Bogdanović i Đokić su naredili premlaćivanje Mehe Herića, Muhameda Bačevca, Mehmedalije Huremovića i njegovog sina Dževada, i Mustafe Hadžića.

Đokić i Ikić, kako je rekao tužilac, naredili su privođenje Nedžada Gutića, Salke Hukića, Nedima i Muharema Trebivčevića, Mehmeda Durgutovića, kojem su policajci u stanici sa stola skakali na stomak.

U optužnici je navedeno još imena Bošnjaka iz Janje koje su optuženi privodili, maltretirali, mučili, premlaćivali, što je za neke od uhapšenih bilo kobno.

“Dana 28. januara 1993. godine ubijeni su bračni par Izo i Suada Milkić. Nakon toga, oko 1.000 Bošnjaka okupilo se na ulicama Janje tražeći od vlasti Republike Srpske (RS) da ih zaštiti i garantira sigurnost. Milan Đokić, iako za to nije bilo razloga, poziva specijalce iz Bijeljine, koji su rastjerali okupljene, a on je vozilom, kao suvozač, krenuo u potragu za onima koji su bježali. Pucao je u zrak, a zatim i po prozorima kuća i tako usmrtio Đulzidu Durgutović”, kazao je tužilac Muratbegović.

Čitajući optužnicu, Muratbegović je rekao kako su optuženi prouzrokovali smrt još nekoliko osoba.

“Čobić i Marković su u novembru 1993. godine sa bicikla skinuli Abdulaha Huremovića, nakon legitimiranja su mu počeli psovati i tjerati ga da pjeva pjesmu ‘Ne volim te Alija’. Huremović je pobjegao, ali su ga stigli vozilom, premlatili ga i ostavili da leži misleći da je mrtav. Huremović je operisan, ali je podlegao nekoliko dana kasnije”, kazao je tužilac.

Sličan slučaj desio se 21. decembra 1993. godine, za što su optuženi Vlado Stjepanović i Zoran Tanasić.

“Mustafa Mehmedović orao je traktorom zemlju kada su ga oni zaustavili, skinuli s traktora i pucali na njega. Pogođen je, ali je uspio preživjeti nakon operacije u bijeljinskoj bolnici”, naveo je Muratbegović.

U uvodnoj riječi, Muratbegović je rekao da će za dokazivanje optužnice saslušati 60 svjedoka i vještaka medicinske prakse te uložiti materijalne dokaze.

“Umjesto da ih kao policajci štite, oni su maltretirali, zatvarali i mučili nesrpsko stanovništvo, koje je moralo i plaćati kako bi izašlo sa ovog područja. Neki su odvođeni na prisilni rad u logor Batković, drugi su bili živi štit na planini Majevici. Spas im je došao u septembru 1994. godine, kada su konačno protjerani sa ovog područja”, zaključio je tužilac.

Tatjana Savić, braniteljica prvooptuženog Bogdanovića, kazala je u uvodnoj riječi kako je optužnica nejasna i neprecizna u pogledu utvrđivanja tačnih datuma djela koja se stavljaju na teret, a status njenog branjenika u optužnici proturječan. Savić tvrdi da će dokazati da njen branjenik nema krivice.

Odbrana Milivoja Čobića tvrdi da je njihov branjenik žrtva zamjene identiteta, te da nije osoba koja je počinila djela iz optužnice.

Ina Kisić, braniteljica Mladena Krajišnika, rekla je kako će dokazati da optuženi “nije znao da je dio širokog i sistematičnog napada usmjerenog na nesrpsko stanovništvo”. Obrane ostalih optuženih nisu iznosile uvodnu riječ.

Na početku suđenja je Sudsko vijeće, na čelu sa Halilom Lagumdžijom, odbacilo zajedničku optužnicu, odlučivši se za dvije optužnice. Prvom optužnicom bila su obuhvaćena prva četiri optuženika, a drugom sedam ostalih. Sada su obje optužnice spojene u jedan predmet.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. juni.