Krici koji su harali “Musalom”

Zaštićeni svjedok Tužilaštva, koji je iskaz dao pod pseudonimom S-3, ispričao je da u julu 1993. godine zarobljen sa komšijama u mjestu u kojem je živio na području opštine Fojnica, odakle je odveden u školu u Dusini, a potom u “Musalu” u Konjicu. Tu ostaje narednih 105 dana.

“Izlazimo iz kombija u kojem smo bili, i na samom ulazu u objekat dočekuje nas jedan muškarac, predstavlja se kao Edhem Žilić i govori nam da je upravnik tog zatvora. Njegove crne čizme dobro pamtim, a njega i njegovo ime nikada neću zaboraviti”, kazao je S-3.

On je dodao da su kod Žilića u kancelariju često dovođeni zatvorenici na ispitivanje. Kako je rekao, Žilić je jednom od njega i još trojice zatvorenika tražio da priznaju silovanje dvije sestre u selu Dusina.

“Odmah smo bili brutalno prebijeni. Upravnik me je prvi udario. Jedan udarac nogom u rebra, jedan u bubreg i ja sam već izgubio svijest. Kad sam došao sebi, uzeo mi je glavu i udarao o zid. Želio je da priznamo to silovanje, koje mi nismo ni počinili”, kazao je S-3 i dodao da su ga, osim Žilića, tukli i stražari.

Kako je rekao, nakon nekog vremena sva četvorica su priznala da su počinila silovanje, jer “nisu imali drugog izbora”.

“Nije bilo načina da to ne uradim. Moje tijelo i moj mozak jednostavno nisu mogli da prihvate i da shvate da je čovjek jedan drugom u stanju takva zvjerstva da uradi. Vjerujte, toliko patnje i bola ja nisam mogao izdržati. I priznao sam, misleći da će nas tada ostaviti na miru. Međutim, bilo je još gore”, objasnio je S-3.

On je kazao da jedan petak 13. iz 1993. godine nikada neće zaboraviti. Kako je rekao, taj dan su stražari Ibro Macić i Osmo došli po njih četvoricu i odveli ih u drugi dio zgrade, u prostoriju u kojoj je bila naložena vatra.

Kako je objasnio, uz batine i udarce, naredili su im da kleknu i da se skinu goli, te da se međusobno oralno zadovoljavaju.

“Morali smo to uraditi. Sve vrijeme te udaraju, a ti od straha i boli nemaš nikakve mogućnosti da kažeš ‘ne’. U tom momentu mi nismo bili živa bića, nismo bili ljudske osobe… Mene i mog rođaka su tjerali da se međusobno zadovoljavamo… Nikada, za sve ove godine nakon zarobljeništva, mi se više nismo vidjeli…”, ispričao je svjedok S-3.

On je dodao da su ih iste večeri oborili gole na pod i drvenim užarenim letvama pržili po genitalijama. Nakon toga S-3 je odveden u svlačionicu, gdje su ga nakon prženja Ibro Macić i Osman prebacili preko jednog stola, te mu gurali metalnu cijev u zadnji dio tijela.

“To je bol koju ljudsko tijelo i mozak ne može da definiše. To je bol koju ja prije toga u životu nisam osjetio. Naši krici su te noći harali Musalom”, kazao je S-3, te dodao da su prilikom maltretiranja svi nekoliko puta padali u nesvijest.

S-3 je kazao da te noći nije vidio optuženog Žilića, ali da je njegova kancelarija pored koje su prošli bila otvorena. On je kazao da ljekarsku pomoć nisu imali, te da im je bolničar Mario, koji je takođe bio zarobljenik, čistio rane koje su počele da se gnoje.

“Nakon razmjene u Mostaru, poslije 100 dana zatočeništva, otišao sam van BiH. Nisam se nikada liječio, iako imam psihičkih posljedica. Bilo me je sramota da bilo kome ispričam šta mi se desilo, tako da moja familija, moji prijatelji, pa ni moja vlastita žena, ne znaju o ovome ništa”, kazao je S-3.

Prema optužnici, Edhem Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu. Pred Sudom BiH, Ibro Macić je pravosnažno osuđen na deset godina zatvora za zločine počinjene na području Konjica.

Na današnjem ročištu, iskaz je dao i zaštićeni svjedok S-4, koji je sa S-3 bio fizički i seksualno maltretiran u “Musali”.

“Ne mogu reći da je Žilić te noći bio u ‘Musali’, ali je morao znati šta se dešava. Ako ništa, ujutru nas je vidio modre, kako hodamo četvoronoške kao životinje. Samo nas je pogledao, cinično se nasmijao i izašao iz prostorije”, kazao je S-4.

Tokom unakrsnog ispitivanja S-4 je kazao da mu nije poznato da je na Žilićevu molbu doveden bolničar Mario, kao i da je sam Žilić napisao izvještaj o dešavanjima te noći i tražio da se to ispita.

“Nisam, iskreno, čuo da je bilo ko od stražara pred upravnikom za to odgovarao. Lično smatram da je Žilić bio najodgovrnija osoba za to, jer je sve znao, a ništa nije poduzeo da se to promijeni”, kazao je S-4.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. juni.