Svjedok Ismet Seferović, prijeratni nastavnik iz Sanskog Mosta, rekao je da je zatvoren u halu “Krims” u julu 1992. godine. On je kazao da je u hali, kada je stigao, bilo oko tri hiljade ljudi, a da je kasnije ostalo oko 500 muškaraca koje se čuvali aktivni i pripadnici rezervnog sastava policije.
“Neke sam znao jer sam im predavao u školi. Bio je tu jedan Srećko, zatim Drago Kajlić, Goran ili Igor Karakaš. Bio je inspektor Rorić, zatim Gojko Macura, za kojeg sam čuo da se iživljavao na ljudima. Neki Kovačević iz Sarajeva, koji me je udario pendrekom. Mene je Srećko dva puta pretukao. Pitao sam ga da li me tuče zbog trojke koju sam mu zaključio u osmom razredu. Kazao je da me udara zbog oca koji je na hrvatskom ratištu ostao bez noge”, ispričao je svjedok.
Seferović je kazao da je morao oformiti hor koji je pjevao četničke pjesme. Cijeli je dan sjedio na suncu i slušao sa kasete pjesmu koju je morao naučiti kako bi je izveli navečer. Kako je nije uspio naučiti, pretukao ga je policajac Srećko.
Svjedok je kazao kako se Munib Mašić jednog dana dovezao biciklom pred halu i predao policajcima. Istog dana, iza ponoći, izveden je i teško pretučen. Umro je brzo nakon što je vraćen u halu.
“Doktor Karabeg je probao da mu pomogne. Tijelo smo oko pet ujutro umotali u deku. Policajci su ga iznijeli i Munib više nikad nije nađen. Njegov sin je poslije rata tragao za njim, ali bezuspješno. Ne znam ko ga je tukao, ali sam kasnije u logoru čuo Dušana Vukovića, koji je radio prije rata u ‘Krimsu’, da se sa policajcima hvali kako je Muniba pretukao bukovom štaflom”, kazao je svjedok i dodao da je u zatvoru umro i “Fadil, brijač” iz Sanskog Mosta.
Ispitujući svjedoka, Mirko Vručinić je kazao kako je “Seferović i prije rata bio poznat kao osoba koja voli ‘maslati’, odnosno lagati”, nakon čega je upozoren od Suda BiH da ne vrijeđa svjedoka.
Mirko Vrućinić je optužen da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.
Svjedok Enes Talundžić je ispričao da je u “Krims”, sa još 150 ljudi, odveden nakon racije u Starom Majdanu, gdje je živio.
“Čim smo došli, pretreseni smo. Mehmed Bašić je u strahu zaboravio predati ključ ‘desetku’. Kada mu je nađen, odmah je pretučen. Nas su tukli sve dok nisu dovedene komšije Hrvati iz Stare Rijeke i Biševa. Njih su doslovno istovarili iz kamiona u halu i mlatili. Najviše je stradao fra Ilija, nije bilo mjesta na tijelu na kojem nije imao modrice. Ali nas je sve hrabrio da izdržimo”, kazao je svjedok, dodavši da je u kamionu ostalo jedno mrtvo tijelo koje nije ni istovareno i do danas nije nađeno.
“Nas su tukli policajci svih 12 dana koliko sam bio tamo. Slobodan Plavšić je bio tu, zatim drugi Slobodan, onda neki Kovačević. Bio je jedan policajac, lugarev sin, koji je jedini bio čovjek tamo. Čuvao nas je, pomagao da se operemo. Mene je ispitivao inspektor Brane Šobot. Neki Martić je tukao sve redom”, kazao je svjedok.
Talundžić je također svjedočio o smrti Muniba Bašića, te ispričao kako su policajci dovodili djecu sa obližnjeg kupališta i puštali ih u halu da ih udaraju.
Nastavak suđenja zakazan je za 27. maj.
