Nakon ultimatuma VRS-a 10. juna 1992. godine, da predaju oružje ili će biti sravnjeni sa zemljom, mještani Kulen-Vakufa su otišli da pregovaraju. Sjedok Alija Kurtagić je kazao da su razgovarali sa trojicom vojnika, koji su im rekli da predaju oružje ili će biti napadnuti.
Budući da svjedok tvrdi da nisu imali oružje i zbog straha da budu napadnuti, građani Kulen-Vakufa su istog dana otišli za Orašac, koji je te noći napadnut.
Nakon noći provedene u obližnjoj šumi, oko 7.000 ili 8.000 građana Orašca i Kulen-Vakufa se predalo VRS-u.
Neke od njih su, kazao je svjedok, izdvojili i odveli u Gorjevac, gdje su, kako je čuo, vezani žicama i udarani. Njegovog brata su tom prilikom, ispričao je svjedok, odveli u Ripač, gdje je ubijen.
Većinu stanovnika, među kojima je bio i on, dan kasnije su vratili u Orašac.
Kurtagić je svjedočio na suđenju Saši Ćurguzu, bivšem pripadniku Izviđačkog voda 15. bihaćke brigade VRS-a optuženom da je ubio trojicu od 11 zatvorenika koji su odvedeni iz “IMT Traktorskog servisa” u Ripaču.
Svjedok Husnija Šehić je ispričao da je u junu 1992. godine komšinica srpske nacionalnosti uplakana javila njegovoj majci da se trebaju što prije odseliti iz Orašca jer će ih napasti VRS.
Istog se dana, zajedno sa ostalim mještanima Orašca i Kulen-Vakufa, sakrio u obližnju šumu. Ujutro je, kako je kazao, zajedno s još jednim čovjekom otišao do obližnjeg srpskog sela da pokuša pregovarati.
Tamo su im, kako tvrdi svjedok, naredili da se svih 7.000 ili 8.000 ljudi spusti na livadu koja je bila u blizini šume gdje su se krili, što su oni i uradili. Tamo su odvojili muškarce od žena i djece, te po određenom spisku izdvojili oko 200 ili 300 osoba.
“Na tom spisku su bile uglavnom istaknute i imućne osobe. Čuo sam da je veći dio njih ubijen”, rekao je svjedok.
Prema njegovom iskazu, ubrzo su došli pripadnici UNPROFOR-a koji su zahtijevali od VRS-a da preuzmu ostalo stanovništvo koje nije bilo na spisku, a među kojima je bio i on.
Suđenje se nastavlja 26. maja.
