Vještak Asim Džambasović se u prvom dijelu vojne analize bavio pitanjem aktivnosti SDS-a “protiv ustavnog djelovanja i političkog integriteta BiH od 1991. do 1992. godine”. On je zaključio da je u tom periodu SDS formirao paralelne i “paradržavne” organe vlasti, koji su odgovarali “samo jednom – srpskom narodu”.
“Formiranje paralelne vlasti osporavao je Republički štab BiH, vojska te formalne vlasti, uz isticanje da je riječ o negiranju ustavnog poretka tada Socijalističke Republike BiH”, rekao je Džambasović.
On tvrdi da niz dokumenata potvrđuje formiranje paralelne vlasti. Jedan od dokumenata govori o odvajanju općine Pale iz gradskih općina Sarajeva u maju 1991. godine. Analizirana je i naredba Radovana Karadžića iz oktobra 1991. u kojoj traži od općina da preuzmu vlast u javnim preduzećima i sredstvima informisanja. Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, u Haagu je osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida i drugih zločina u BiH.
Vještak je dodao da su svi ti dokumenti i naredbe sprovođeni u djelo na području cijele BiH, pa tako i Hadžića, Tarčina i Pazarića, u cilju priprema za rat, iako tada nije bilo riječi o sukobima. U Hadžićima je, kako je kazao, donijeta odluka o formiranju srpske stanice policije.
“SDS je dostavljao oružje srpskom stanovništvu, čak i u najudaljenije krajeve helikopterom”, rekao je Džambasović, napomenuvši da je JNA svojim aktivnostima doprinijela slabljenju Teritorijalne odbrane (TO) BiH podupirući aktivnosti SDS-a.
Prema njegovim riječima, JNA se već 1991. otvoreno stavila u funkciju srpskog naroda učestvujući u naoružavanjima i pripremama za rat i rad u ratnim okolnostima.
“Oružje se, u mjestima gdje je većinsko nesrpsko stanovništvo, oduzima od jedinica TO-a i skladišti u magacine JNA koji se nalaze u mjestima gdje je većinsko srpsko stanovništvo”, naveo je Džambasović, dodavši i da je to bio slučaj i s područjem Hadžića.
Prema analizi koju je sačinio, iz Hadžića je u Kalinovik prebačeno oko 350 tona oružja, odnosno ubojitih sredstava. U Hadžićima je, također prema vještaku, početkom 1992. ustrojena srpska TO, koja se sastojala od Odreda Pazarić i Odreda Tarčin – Raštelica. Ova formacija bila je na nivou čete, koja je mogla da broji od 100 do 150 vojnika.
“Oružje koje je pronašla Stanica javne bezbjednosti Hadžići od 15. decembra 1992. dužile bi dvije formacije ranga bataljona. Vatrena moć mogla bi uništiti na hiljade žive sile i porušiti na stotine objekata”, kazao je Džambasović i dodao da su stvarne količine oružja sigurno bile puno veće.
Džambasović je pozvan na prijedlog Odbrane optuženog Fadila Čovića, nekadašnjeg načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) i člana Kriznog štaba Općine Hadžići, kome se za zločine počinjene na području Hadžića sudi sa Mustafom Đelilovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom.
Tužilaštvo BiH ih tereti za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, nanošenje fizičke i duševne patnje u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i školi “9. maj”.
Vojnu analizu Džambasović će nastaviti izlagati na ročištu zakazanom za 5. maj.
