Svjedok Mitar Puhalo prisjetio se da su 15. jula 1992. godine tri policajca došla u njegov stan i odvela ga. Kako je rekao, iz njegove zgrade su odveli ljude srpske nacionalnosti.
“Odvode nas u jednu zgradu. Stanovi u njoj su prazni, opljačkani, nema vode, nema ništa. Nas oko 70 smještaju u četiri stana. Postavljaju čuvara na vrata”, rekao je svjedok.
Prema njegovim riječima, čuvar ih je obavijestio da je Ibro Merkez naredio da, ako bude granatiranje, niko ne smije ići u podrum. On je kazao da je prilikom jednog granatiranja poginuo Čedomir Jovanović, a nekoliko ljudi je ranjeno.
“Mi smo bili udaljeni od Srba od 300 do 500 metara vazdušne linije. Kritično je bilo dok su oni držali obruč oko grada. Kada su se povukli prema Čajniču, tako se i stanje kod nas popravlja”, naglasio je Puhalo.
On je rekao da su nakon povlačenja Srba mogli da izlaze vani da se snalaze za hranu, pa je lakše bilo.
Svjedok je istakao da je stanje u Goraždu bilo podjednako loše bez obzira na nacionalnu pripadnost i da niko nije imao vode ni hrane.
“Dan-dva nakon što su se Srbi povukli iz grada, došao je Braco Bogunić i rekao nam da smo slobodni. U tom trenu to je bilo nešto najgore što mi je mogao reći, jer je moj stan bio useljen”, kazao je Puhalo, govoreći o izlasku iz zatočeništva.
On je dodao da je Goražde napustio ilegalno u maju 1993. godine.
Ibro Merkez, Predrag Bogunić i Ešef Hurić su optuženi da su na području Goražda u periodu od jula 1992. do druge polovine februara 1993. godine, naredili i učestvovali u ubistvima i zatvaranjima više od 100 civila starosne dobi od sedam do 70 godina.
Prema optužnici, Merkez je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Goražde i član Ratnog predsjedništva Skupštine općine Goražde, Bogunić načelnik SJB-a, a Hurić komandir Stanice policije u tom gradu.
Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok je naveo da Merkeza i Hurića u vrijeme zatočeništva nije viđao.
Suđenje se nastavlja 19. maja.
