“Ne znam kako su stradali. Otac je nađen nekih 500 metara od kuće, a majka 100 metara od štale. Očeve ostatke prepoznao sam po odjeći”, izjavio je Ivanović.
Svjedok je kazao da je još nekoliko muškaraca iz sela stradalo, ali da ne zna na koji način jer nije živio u selu.
“Mi smo se povukli sa civilima. On mi je rekao: ‘Sa srećom’, i ostao u kući. Tek nekad ’97. ili ’98. godine uspjeli smo otići do njihove kuće. Tamo gdje se nalazio krevet, našli smo vilicu i nekoliko zuba. Vidjelo se da je tu čovjek izgorio. Strinine kosti našli smo kasnije u kući”, kazao je Kravljača.
Svjedok je naveo da nema nikakvih saznanja o tome kako su stradali njegovi rođaci.
Zora Cvijanović svjedočila je o smrti svoje sestre Kose Kravljače. Svjedokinja je rekla da je čula da je komšija Vlado Kovačević, koji je preživio napad snaga ABiH na selo, pričao kako su njena sestra Kosa i zet Mirko Kravljača stradali.
“Sa mnom nikada nije pričao, ali znam da je Vlado rekao da je zet izgorio u kući, a da je sestra ubijena kod groblja. Kasnije su Mirkovi bratići našli kosti i sahranili ih, ali ja nisam sigurna da se radi o ostacima moje sestre”, kazala je svjedokinja.
Za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene na području Trnova optuženi su Edhem Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoza. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.
Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
