This post is also available in: English
Bojadžić je osuđen po tri tačke optužnice, dok je od 13 oslobođen. Proglašen je krivim da je, kao zamjenik komandanta odreda “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), sredinom jula 1993. naredio vojniku po nadimku Deba da pretuče zarobljene pripadnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Karla Marića i Franju Ramljaka, u muzeju “Bitka na Neretvi”.
Enida Hadžiomerović, predsjedavajuća Sudskog vijeća, kazala je kako je utvrđeno da je Deba iz podrumskih prostorija na hodnik prvo izveo Marića i tukao ga dok mu Bojadžić nije rekao: “Dobro je, dođi ovamo.” Odmah nakon toga na isti način je pretučen i zarobljenik Ramljak.
Hadžiomerović je rekla da su ova dvojica zarobljenika Bojadžića, sa kojim su se i ranije susretali, prepoznali po glasu, kao i da ga je Marić nakratko vidio.
Sudsko vijeće nije prihvatilo alibi Odbrane da se Bojadžić nalazio u Španskom bataljonu UNPROFOR-a radeći na jednoj razmjeni dok su zarobljenici premlaćivani. Hadžiomerović je pojasnila da vrijeme kad je bio u bataljonu nije odlučujuća činjenica jer nema dokaza da je prošao detaljne provjere prilikom ulaska u bazu, koja se nalazi 50 metara od muzeja.
Bojadžić je proglašen krivim i da je u bazi odreda “Zulfikar” u Donjoj Jablanici u septembru 1993. godine pucao oko glave svjedoku Marinku Drežnjaku dok ga je ispitivao o oružju.
Hadžiomerović je dodala kako su Drežnjakov iskaz potvrdila još tri svjedoka, a da nije prihvaćena tvrdnja Odbrane da je Bojadžić u to vrijeme imao bradu, što oni u svjedočenju nisu spominjali.
Odbrana je tokom suđenja predočila fotografije Bojadžića sa bradom, a Sudsko vijeće je zaključilo da se nije moglo na pouzdan način utvrditi datum kada su nastale.
Kada je riječ o oslobađajućem dijelu optužnice, Sudsko vijeće je za četiri tačke prihvatilo Bojadžićev alibi da se nalazio u Sarajevu, a ne u muzeju “Bitka na Neretvi”. Kako je rekla Hadžiomerović, radi se o 28. julu 1993. godine, kada je Bojadžić, prema navodima optužnice, silovao zaštićenu svjedokinju D, naredio seksualno zlostavljanje između dvojice zarobljenika, kao i da je učestvovao u premlaćivanjima.
Bojadžićevi branioci su alibi gradili na dokumentima, a prema zaključku Sudskog vijeća, takvi dokazi se ne mogu pobijati iskazima svjedoka.
Za dvije tačke optužnice je oslobođen jer je Sudsko vijeće zaključilo da nije uopšte dokazano da se radi o krivičnom djelu. Za tačke optužnice koje se tiču premlaćivanja, uboda nožem u nogu, trganja infuzije iz ruke jednog zarobljenika i drugih navoda optužnice Tužilaštvo BiH nije ponudilo dokaze van razumne sumnje.
Iako je riječ o kazni ispod zakonskog minimuma, Sudsko vijeće smatra da se godinom zatvora može postići svrha kažnjavanja. Na strani Bojadžića su našli olakšavajuće okolnosti poput toga da je otac dvoje djece, dobrog karaktera i slično.
Bojadžić se nalazi na slobodi, a na presudu je moguće uložiti žalbu. Suđenje je trajalo oko tri i po godine. U septembru prošle godine, u odvojenom postupku, Bojadžić je osuđen na 15 godina zatvora zbog ubistava hrvatskih civila i vojnika u selu Trusina kod Konjica. Radi se o presudi koja nije pravosnažna.
