Svjedok Nenad Kovačević je kazao da je 1992. godine bio predsjednik Osnovnog suda u Tesliću. Početkom juna u Teslić su došle “Miće”, ali on tada nije znao ko su oni i koliko ih je. Jedino što se sjeća jeste da su preuzeli kontrolu nad gradom.
“Svi su govorili da nije bilo dobro sresti ih na ulici jer su tukli ljude”, rekao je svjedok.
Nedugo nakon njihovog dolaska u selo Stenjak kod Teslića, kazao je svjedok, bila je pucnjava i Vojska Republike Srpske (VRS) je intervenirala.
Prema riječima svjedoka, 10. jula 1992. godine stigao je zahtjev za sprovođenje istrage u Sudu za lica za koja su postojali osnovi sumnje da su počinila razna krivična djela, među kojima je i “nestanak oko 30 lica bošnjačke nacionalnosti”.
Svjedok je potvrdio da je lično, kao predsjednik Osnovnog suda, dao rješenje za saslušanje i određivanje pritvora za Darija Slavuljicu. Nakon postizanja sporazuma o priznanju krivice, Slavuljicu je Sud BiH osudio na osam godina zatvora zbog zločina u Tesliću.
U sklopu istrage saslušano više lica, dodao je svjedok, ali nikoga od njih danas svjedok ne prepoznaje u sudnici. Naglasio je da za Dragana Marjanovića nije traženo da se ispituje, niti je spominjan.
Predmet u kojem su saslušavani, kako je pojasnio svjedok, preuzeo je njegov kolega, ali je ubrzo čuo da je “nestao sa Suda u Tesliću”.
Draganu Marjanoviću, Saši Gavranoviću, Vitomiru Deviću, Zoranu Šljuki i Dragomiru Kezunoviću sudi se pod optužbom da su 28 civila koji su bili zatvoreni u policiji u Tesliću i obližnjem zatvoru Pribinić, u noći između 17. i 18. juna 1992. godine odveli na planinu Borje i ubili ih.
Prema optužnici, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade VRS-a, a ostali optuženi pripadnici tog voda, te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.
Termin nastavka suđenja nije poznat.
