Batine, maltretiranja i silovanja u Musali
Svjedok, koji je iskaz dao pod pseudonimom S-2, ispričao je da je 3. jula 1993. godine, sa još pet pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), zarobljen na liniji u selu Dusina (opština Konjic), odakle je odveden u seosku školu, gdje je ostao četiri dana. Nakon toga su ga prebacili u sportsku dvoranu Musala u Konjicu, gdje je bio zatočen do 19. oktobra 1993. godine.
“Na samom ulazu dočekuje nas Edhem Žilić koji nam se predstavio kao upravnik zatvora. Bio je u uniformi i crnim čizmama koje dobro pamtim, jer sam već prvo veče od njega dobio batine od kojih i danas imam masnicu u predjelu rebara”, kazao je S-2.
On je naveo da je Žilić pozivao zatvorenike u njegovu kancelariju, gdje ih je lično tukao, ali i dozvoljavao drugim stražarima da ih maltretiraju.
“U upravnikovoj sobi bio je Ibro Macić, njegov vojnik, ali i vojnik Osman, koji su nas tukli pred Žilićem. Nije bilo dana ni večeri da nismo dobili batine. Žilić je sve to gledao, smijao se i govorio: ‘Ustaše, tako vam i treba’”, rekao je svjedok.
Objasnio je kako je Žilić od njega tražio da prizna da je silovao žene u selu Dusina, te da napravi izvještaj o tome.
“Mislim da je nas petoro bilo optuženo za to silovanje. To nije bilo tačno i ja nikada nisam htio da potpišem takvu izjavu. Sjećam se te male crne olovke, sa kojom sam nakon par dana, pod silom batina, bukvalno izmislio priču i napisao je”, objasnio je S-2.
Prema optužnici, Edhem Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu.
Pred Sudom BiH, Ibro Macić je pravosnažno osuđen na deset godina zatvora za zločine počinjene na području Konjica.
S-2 se prisjetio i najvećeg maltretiranja u Musali, rekavši da mu je to bio najgori dan u životu.
“Bio je 13. juli, petak. U kasnim večernjim satima, nas petoricu su izveli iz svlačionice i odveli preko puta sportske dvorane, u zgradu škole. Tu nas odvode u prostoriju u kojoj je bila naložena velika vatra, kada su nam Ibro Macić i Osman naredili da se skidamo goli”, kazao je svjedok.
On je dodao da su u prostoriji bili i drugi vojnici, koji su ih prebili na “mrtvo ime”.
“Tako krvavi i goli stajali smo ispred svih njih. Tada dolazi ono najgore… Tjeraju nas da jedni drugima stavljamo polni organ u usta… Morali smo to uraditi. Tjerali su nas i na međusobna silovanja, ali to nije moglo”, objasnio je svjedok.
S-2 je kazao da su ih nakon toga, jedno po jedno, bacili na pod, držali glavu, ruke i noge, te da je jedan od vojnika sa naložene vatre uzeo užareno drvo, te ih pržio po polnim organima.
“Od bolova ja sam se totalno izgubio. Znam da smo toliko jaukali, da su nas svi zatvorenici iz sportske sale, koja se nalazi u susjednoj zgradi – čuli. Ne znam koliko je to trajalo, ali za mene je to bila vječnost”, ispričao je svjedok.
On je u nastavku dodao da te večeri nije vidio Edhema Žilića, ali da ga je optuženi sutradan vidio na hodniku, kada je puzao do toaleta.
“Nisam mogao da hodam, a jedva sam i puzao. Žilić me je tada vidio da sam modar, ali me nikada nije pitao šta je bilo ili ko mi je to uradio”, objasnio je svjedok, te potvrdio da u sudnici prepoznaje optuženog Žilića kao upravnika zatvora Musala.
Nastavak suđenja, kada će Tužilaštvo ispitati još dva svjedoka, zakazan je za 13. maj.
