Neretvom plivala smrt
Svjedok Ivica Rajič bio je dežurni policajac u Policijskoj stanici Čapljina kada je stigla obavijest da su pripadnici Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (VP HVO) uhapsili “nekog Veledara u Čeljevu”. Čuo je da su “neki Konjičani, vojni policajci, uhapsili Gabu Veledara”.
“Oko šest sati ujutro došli su policajci i doveli nekog Veledara kojeg su zvali Major. Bio je u majici i šorcu. Meni su kazali da je bio ranjen, ali na njemu nisam ništa primijetio. Uzeo sam mu podatke, unio u knjigu i kazao da ga, ako je ranjen, vode u Dom zdravlja. Krndelj je došao kasnije, prošao pored njega i otišao na kat”, ispričao je Rajič.
On je dodao kako je sam čuo da su uhapšena još tri Bošnjaka, ali da oni nisu dovedeni u stanicu.
“Major je bio u holu nekih pola sata, preuzela ga je Vojna policija i odveden je u Dom zdravlja. Nakon toga ga nisam vidio. Načelnik Zovko u to vrijeme nije bio u stanici”, rekao je Rajič.
Nikola Zovko, kao komandir Policijske stanice (PS) u Čapljini, Petar Krndelj, kao pomoćnik komandira, Krešo Rajič, kao komandir voda Vojne policije i Ivica Čutura, kao operativni radnik u PS-u Čapljina, optuženi su zločine počinjene nad bošnjačkim civilima u julu 1993. u Čapljini.
U optužnici se navodi da su pripadnici PS-a Čapljina, kojima je rukovodio optuženi Krndelj, te vojni policajci HVO-a 19. jula 1993. učestvovali u akciji u selu Čeljevo (općina Čapljina), tokom koje su ubijena tri civila Bošnjaka.
Odbrana Ivana Krndelja dokazivala je kako je u periodu kada je izvedena akcija, Krndelj bio jedan od 100 policajaca koji su, odlukom ministra unutarnjih poslova HZHB Branka Kvesića, poslani na ispomoć u mostarsku Šantićevu ulicu.
Kazali su kako je u to vrijeme bilo mnogo napada diverzanata Armije BiH na objekte i civile u pozadini te da je Velimir Popović iz brigade “Knez Domagoj” doveden da zamijeni Krndelja kako bi se osujetili pokušaji diverzanata. Svjedok Rajič je potvrdio njihove navode.
Svjedok Bruno Kovačević bio je jedan od policajaca koji su učestvovali u akciji u Čeljevu. On je rekao kako je oko dva sata ujutro pozvan u policijsku stanicu. Tu je, kako je naveo, zatekao nekoliko policajaca, između ostalih, i Petra Krndelja te Željka Arara. Krndelj ih je rasporedio, rekao im da su se u Čeljevu pojavili teroristi te da idu tamo obezbijediti lokaciju.
“Bio sam sa kolegom Nikom Bunozom na nasipu prema klaonici. Krndelj je imao megafon i dva-tri puta je pozivao na predaju. Nastao je tajac. Nakon nekoliko minuta čuo se rafal. Onda nam je Krndelj megafonom desetak minuta kasnije kazao da je akcija gotova i da se vraćamo u stanicu”, rekao je Kovačević, dodavši da je u akciji učestvovala i vojna policija.
Svjedok Kovačević je rekao da je desetak dana kasnije čuo da je bilo ubistava na Čeljevskoj adi.
Na pitanje Vijeća otkud Krndelj na nasipu, ako je bio preraspoređen u Mostar, Kovačević je kazao da ne zna.
Svjedok Ivan Ivanković bio je kućni prijatelj porodice Veledar čiji su članovi Nerman i Edin stradalai na Adi. Vijest o njima čuo je tokom boravka na liniji. Kada se vratio kući, njegovoj ženi je susjeda donijela Nermanovu vozačku dozvolu koju su, kako je kazao, djeca našla igrajući se na Adi. Kako je saznao, pokopani su na Partizanskom groblju, mjestu na kojem su pokapana sva tijela koja je donosila Neretva.
“Žao mi ih je, i tada i danas mi je žao što ih nisam spasio. Oni su se krili u šumama iznad sela. Ja sam njihovog oca Ibru molio da se predaju meni, ja bih ih sakrio kod sebe kući ili bih isfingirao da ih vodim u logor kako bi ih prebacio u Hrvatsku. Otac to nije dao i kasnije su nastradali”, rekao je Ivanković.
Suđenje se nastavlja 20. aprila.
