Nikad nisu stigli u Manjaču

Mehmed Mujagić je ispričao da je krajem maja 1992. godine, nakon granatiranja naselja Muhići, Mahala i Otoke, naređeno stanovnicima preko radija “Sana” da odu na poligon za obuku vozila i iznesu bijele zastave, kao i da predaju oružje.

Prema njegovim riječima, na poligonu ih je opkolila vojska sa automatskim puškama. Poslije im je naređeno da idu na fudbalski stadion, gdje su muškarci razdvojeni od žena i djece, te su došli autobusi po njih i odvezli ih u sportsku dvoranu.

On je dodao da su u dvoranu dovođeni ljudi iz okoline Sanskog Mosta i da ih je bilo “par stotina”.

“Dolazili su krvavi, prebijeni, svakakvih je bilo tu”, kazao je Mujagić.

On je ispričao kako je 11. juna 1992. došao kamion pred dvoranu, nakon čega su ušla dva vojnika sa sveskom i jedan od njih je je prozivao ko da ide u kamion. Svjedok je naveo da je u kamionu bilo od 20 do 26 osoba, a kada su došli do Manječe primijetio je ko ih je dovezao.

“Daniluško Kajtez, Mićo Krunić, bivši policijac i jedan stariji sa puškom popovkom. Mićo Krunić stoji sa strane i drži svesku i govori: ‘Kako budem čitao, izlazite jedan po jedan’”, prisjetio se svjedok i dodao da je dobio dva udarca prilikom izlaska iz kamiona.

On je naveo da je Safet Topalović zvani “Ćapi”, vjerovatno od straha, iskočio iz kamiona, iako nije bio prozvan, te da je potom čuo njegove jauke. Potom je vraćen u kamion, koji je otišao. Svjedok je sa drugim prozvanim primljen na Manjaču.

Mujagić je rekao da je kasnije saznao da je nekoliko osoba, koje su ostale u kamionu, ubijene i da su nađena njihova tijela.

Svjedok je kazao da je na Manjači ostao šet i po mjeseci, gdje ga je ispitivao izvjesni “Mima”, za kojeg zna da je bio pri MUP-u u Sanskom Mostu.

On je svjedočio na suđenju Mirku Vrućiniću, optuženom da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.

Svjedok Semil Topalović, koji je također bio zatvoren u Sportskoj dvorani, kazao je da je vidio da su osobe koje su bile prozivane da idu iz dvorane bile zaokružene crvenom olovkom. Među njima je bio i njegov rođak Safet Topalović zvani “Ćapi”.

Svjedok je kazao da je kasnije čuo od izvjesnog Mace Došenovića da su odvedeni na Manjaču i da su pokušali bježati, te da su pobijeni. On je rekao da one koji su bili zaokruženi crvenom olovkom nije zatekao na Manjači, gdje je i sam prebačen.

Odgovarajući na pitanje optuženog, Topalović je precizirao da je u dvorani stajao na tribinama i da je sa udaljenosti od dva do dva i po metra vidio da je crvenom olovkom zaokruženo šest do sedam ljudi, te da ih je prozivao Došenović.

Svjedok je kazao da je prilikom ispitivanja na Manjači udaran. Kako je rekao, od drugih zatvorenika je saznao da su isljednici dolazili iz Sanskog Mosta.

Nastavak suđenja zakazan je za 15. april.