Svjedok Dragoslav Vidaković je kazao da 4. maja 1992. godine u Goraždu “počinje haos” – pucnjava, granatiranje te sukob između Srba i Bošnjaka. Skoro svaki dan je u njegov stan, gdje je živio s porodicom, dolazila policija, pretresala i optuživala da su saradnici srpskih snaga.
Polovinom jula, kako je rekao, policajac Šefko Hodžić je došao i saopštio da moraju napustiti stan, te da ponesu nešto hrane i garderobe. Vidaković je kazao da je policija njegovu porodicu i ostale komšije sprovela u zgradu preko puta Ministarstva unutrašnjih poslova u Goraždu (MUP).
“Dovode nas u stan Milutina Kovačevića, bile su dvije prostorije u stanu. Nas 11 je bilo u dnevnom boravku, a u drugoj sobi je bilo još ljudi. Obezbjeđenja je bilo, u haustoru je bio dežurni policajac. U prvom trenutku se nismo mogli kretati, osim ljudi koji su odabrani da idu po vodu. Policajac je kazao da je gospodin Ibro Merkez rekao da nema kretanja”, prisjetio se svjedok.
Vidaković je kazao da su stražari bili korektni prema njema i da ih nisu uznemiravali, ali kada je bilo granatiranje nisu se smjeli sklanjati u podrum, “jer je Ibro Merkez naredio”.
“O Merkezu sve najgore znam. On je bio gospodar smrti i života nad nama. Sve je bilo po njegovom naređenju. Ako on kaže da možemo ići po vodu, idemo. Znam da su jedne prilike, 10. ili 11. augusta, policajci za njega rekli: ‘Hvala Bogu, ranjen je’ i više nije dolazio”, ispričao je on.
Govoreći o uslovima u stanu, svjedok je naveo da su bili više gladni nego siti i da su higijenski uslovi bili jako loši. Osjećali su se poniženo, bolesno, u strahu za život. On je također kazao kako je od policije dolazila informacija da Merkez sve određuje i kako je od njih saznao da je Hadžo Efendić, predsjednik općine Goražde, izdao naredbu za njihovo zatvaranje.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da Merkeza lično ne poznaje i da nije dolazio u stan u kojem su bili zatvoreni.
Prema njegovim riječima, poslije je došao Bogunić Braco i od tada su se osjećali bezbjednije i drugačije.
“Bogunić nam je poslije bio svijetla tačka. Doveo nam je doktora i mogli smo koristiti podrumske prostorije, donosio bi nam hljeb ponekad. (…) Kad je Bogunić došao, rekao je da će sve uraditi da nas vrati u naše stanove, i to se desilo u oktobru 1992. godine”, ispričao je svjedok, prepoznavši optuženog Predraga Bogunića u sudnici.
Ibro Merkez, Predrag Bogunić i Ešef Hurić su optuženi da su na području Goražda u periodu od jula 1992. do druge polovine februara 1993. naredili i učestvovali u ubistvima i zatvaranjima više od 100 civila starosne dobi od sedam do 70 godina.
Prema optužnici, Merkez je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Goražde i član Ratnog predsjedništva Skupštine općine Goražde, Bogunić načelnik SJB-a, a Hurić komandir Stanice policije u tom gradu.
Suđenje će se nastaviti 14. aprila.
