Pogibije i iseljavanje iz Čeljeva

Mirko Džaja je ispričao da je u jutarnjim časovima u julu 1993. iz kuće u kojoj je živio u Čeljevu čuo “tri-četiri pucnja”, nakon čega je krenuo do obližnje seoske prodavnice.

“U prodavnici sam čuo od mještana da je poginuo jedan mali, od komšije sin”, objasnio je svjedok Džaja.

On je dodao da je u ljeto 1993. godine tri puta išao u Rijeku (Republika Hrvatska), gdje je obilazio ranjenog sina. Kako je ispričao, iz tog razloga nije znao šta se u selu događa, osim što mu je jedne prilike komšinica rekla kako misli da će “morati da napusti selo”.

“Kada sam se treći put vratio iz Rijeke, ljeto je bilo, vidio sam da komšinice nema. Tada su samo Hrvati ostali u selu. Ostali mještani ne znam gdje su bili, jer ja nisam bio tu kad su otišli”, naglasio je svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Džaja je rekao da ne zna jesu li komšije iz sela same otišle ili pod nečijim pritiskom.

Za zločine počinjene nad bošnjačkim civilima u julu 1993. u Čapljini optuženi su Nikola Zovko, kao komandir Policijske stanice (PS) u Čapljini, Petar Krndelj, kao pomoćnik komandira, Krešo Rajič, kao komandir voda Vojne policije, i Ivica Čutura, kao operativni radnik u PS-u Čapljina.

U optužnici se navodi da su pripadnici Policijske stanice Čapljina, kojima je rukovodio optuženi Krndelj, te vojni policajci HVO-a 19. jula 1993. učestvovali u akciji u selu Čeljevo (opština Čapljina), tokom koje su ubijena tri civila Bošnjaka.

Krndelj, Zovko i Rajič su optuženi što nisu kaznili podređene pripadnike civile i vojne policije koji su počinili ubistva.

Na današnjem ročištu iskaz je dao i Žarko Pavlović, koji je 1993. godine bio pomoćnik zapovjednika Prve brigade HVO-a “Knez Domagoj”.

On je kazao da je u ljeto 1993. bio na liniji na Gubavici i da je čuo da je bilo “nekih dešavanja” u Čeljevu.

“Nisam bio tu, tako da ne znam, ali po logici stvari nosilac akcije u Čeljevu je bila civilna policija Čapljine, čiji je komandir bio Zovko Nikola”, rekao je svjedok.

Odgovarajući na pitanja Odbrane prvooptuženog, Pavlović je objasnio da je u to vrijeme postojala vojna, civilna i brigadna policija, kao i da je bilo sasvim normalno tokom 1993. da civilna i vojna policija jedna drugoj pomažu.

On je dodao da je u ljeto 1993. godine postojala zapovjed o razoružanju vojnika HVO-a koji su bili muslimani.

“U junu ‘93. došli smo do podatka da muslimani koji su bili u HVO-u čekaju neki znak kako bi napravili diverziju i spojili se sa jedinicama Armije BiH. To bi za našu brigade značio kolaps, a sigurno bi oko 600 ljudi poginulo”, naveo je svjedok.

Sljedeće ročište zakazano je za 13. april, kada će Tužilaštvo ispitati još dva svjedoka.