Svjedok Halid Dedić je ispričao da je sredinom jula 1992. godine bio u kući u Prijedoru kada mu je na vrata došla komšinica koja ga je obavijestila da mu je Dragoja Zmijanjac ubio oca Halila, te da je krenuo ubiti i njega.
Zmijanjac se, kako je ustvrdio svjedok, u roku od pet minuta naoružan pojavio pred njegovom kućom.
“Došao je i rekao: ‘Haj’mo popiti kafu, na što sam mu ja odgovorio da on ide prvi, da ću ja doći poslije”, kazao je svjedok, istaknuvši da Zmijanjca poznaje od prije rata.
Kada je optuženi otišao, Dedić se, kako je ustvrdio, sakrio u kuću pored. Nakon što je shvatio da se Dedić neće pojaviti “na kafi”, Zmijanjac ga je počeo tražiti.
Svjedok je ispričao da ga je Goran Babić, u čijoj se kući krio, odvezao u policiju u Prijedoru, odakle je nakon nekog vremena odvezen u logor Trnopolje.
Po povratku iz logora, kako je ispričao, svjedok je saznao od “kolege vozača” da je Zmijanjac htio ubiti njega i njegovog oca jer mu je Mile Lakić za to dao 600 maraka, ali pošto nije uspio ubiti obojicu, morao mu je vratiti 300.
U unakrsnom ispitivanju, on je pojasnio da je Milan Lakić vjerojatno naručio ubistva jer mu je njegov brat Mustafa “jednom prilikom opalio šamar”.
Dragoja Zmijanjac je optužen da je 24. jula 1992. godine iz kuće izveo Halila Dedića i ubio ga iz automatske puške. Prema optužnici, jedno lice je dotrčalo do optuženog i pitalo ga zašto im je ubio komšiju, a Zmijanjac je odgovorio: “Sve Turke treba pobiti.”
Kako se navodi u optužnici, Zmijanjac je 27. jula otišao do kuće u koju se sakrio sin ubijenog Halid Dedić i prijetio njegovoj porodici i Mileni Kragulj.
Na suđenju je svjedočio i Ismet Mešić, rođak Halida Dedića, koji je rekao da su mu Halid i Mustafa Dedić ispričali da im je Dragoja Zmijanjac ubio oca.
Svjedok je kazao kako nije u to povjerovao jer “ne vjeruje u priče rekla-kazala”, te kako poznaje Zmijanjca dugo vremena i takvo nešto mu ne liči na njega jer je oženjen Bošnjakinjom.
Suđenje se nastavlja 15. aprila.
