Uzalud se obradovao razredniku Pržulju
Svjedok Hasan Dugić je ispričao da je zarobljen u selu Arapovača (općina Olovo) u augustu 1992. godine i odveden u policijsku stanicu na Sokocu, gdje je proveo oko 50 dana. Kazao je da ga je tu tukao Milan Marković.
Dugić se prisjetio kako se pri izvođenju iz policijske stanice na Sokocu obradovao, ugledavši svog razrednog starješinu iz osnovne škole, Pržulja, i pomislio kako će biti spašen. Međutim, to se nije desilo.
On je kazao da je Pržulj njega i ostale zatvorenike sa Sokoca odveo u selo Čavarine, gdje ih je čekao Marković.
“Dolazimo do Osnovne škole ‘Petar Kočić’. Na kapiji sam vidio Markovića. Lijevo je bila škola, a desno kuća u kojoj su nekada boravili profesori”, posvjedočio je Dugić.
On je dodao da im je Pržulj kazao da idu desno u prostoriju, u kojoj bi, prema riječima svjedoka, neko samo životinje držao.
“Oko dvadeset ljudi je bilo u toj prostoriji tri sa četiri metra. Go pod i zidovi. Bio je prozor, ali zakovan. Imali smo kantu jednu u ćošku, koja nam je služila za veliku i malu nuždu. Praznili smo je ujutru i navečer, ali dvadeset ljudi tu, pa vi zamislite”, prisjetio se svjedok.
Govoreći o uslovima u zatočeništvu, Dugić je naveo da se nije brijao ni šišao, da se za pola godine samo jednom okupao, kazavši: “Nenad nam je organizovao grupno kupanje.” On je rekao da je tu prvi put vidio ušljivu vodu, vodu po kojoj su plivale crvene uši, ali su je morali piti jer nisu imali drugu.
“Jedne pantalone radne na meni, jedan veš, jedne čarape su bile na meni šest mjeseci. Jeo sam neku čorbicu k’o voda i malo hljeba. U Čavarinama sam izgubio dvadeset kilograma, pa vi zamislite kako mi je bilo”, prisjetio se svjedok.
Dugić je kazao da Pržulj jedne prilike pročitao ime Osmana Ibrahimovića zvanog Kaba i da su čuli njegove jauke, jer su ga tukli u sobi iznad njih.
“Otvorila su se vrata. Kaba je pao koliko je dug, onesvijestio se. Lice mu je bilo krvavo. Kada je došao sebi, ispričao nam je da su mu žiletom sjekli lice i primoravali ga da prizna da je učestvovao u napadu na neko selo. Kleo se djecom i plakao da to nije uradio. Rekao nam je da su tu bili Pržulj, Marković i neki njemu nepoznati ljudi, ali nije precizirao ko ga je tukao”, ispričao je Dugić.
Prema njegovom iskazu, Kabu su još jednom izveli i tukli, tjerajući ga da prizna nešto što nije uradio.
Dugić je naveo da je u martu 1993. Pržulj pročitao šest imena zatočenika, koji su izvedeni van iz prostorija. Rekao je da je mislio da oni idu u razmjenu, međutim, nisu nikada pronađeni.
Državno tužilaštvo tereti Pržulja da je, kao komandir zatvora u Osnovnoj Školi “Petar Kočić” u selu Čavarine kod Sokoca, od maja 1992. do marta 1993. godine, učestvovao u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku sokolačkih Bošnjaka, kao i drugim nečovječnim djelima.
Suđenje će se nastaviti 13. aprila.
