Svjedočeći putem videolinka iz Beograda u pratnji stručnog savjetnika, Dopuđa je kazao kako je u ljeto 1992. godine bio s optuženim Stanarevićem u jedinici Vojne policije u kasarni Račić u mjestu Ripač (općina Bihać).
On je istakao da je kratko bio u Vojnoj policiji, te da je prešao u izviđačku jedinicu, u kojoj je, između ostalog, bio sa Sašom Ćurguzom, ali ne i sa optuženim.
Stanarević je optužen da je, kao vojni policajac 15. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije na mjesta Ripač, Ćukovi, Orašac, Klisa i Kulen-Vakuf (općina Bihać), učestvovao u progonu bošnjačkih civila.
Na teret mu je stavljeno da je u junu i julu 1992. učestvovao u ubistvu 11 zatočenika iz objekta u mjestu Ripač, koje je s drugim pripadnicima VRS-a odvezao do jame Bezdan.
S njim je bio optužen i svjedok Dopuđa, ali je postupak protiv njega razdvojen u aprilu 2015. godine, jer je nastanjen u Srbiji. On je potvrdio da ga optužnica tereti za strijeljanje u Hrgaru, navodeći da “nema saznanja ko je to počinio”.
Protiv Saše Ćurguza u martu ove godine Sud BiH je potvrdio optužnicu koja ga tereti da je učestvovao u odvođenju 11 zatvorenika iz kruga traktorskog servisa u Ripaču na lokalitet Hrgar i njihovom ubistvu. Žrtve su bačene u jamu Bezdan.
Svjedok Dopuđa je ispričao kako je učestvovao u napadu na mjesta Kulen-Vakuf i Orašac (općina Bihać), navodeći da tu nije bila “nikakva akcija”, jer su “došli do polovine prvog sela i vratili se na Grabež”, pošto je bio pružen oružani otpor.
On je kazao da je jedan dio Vojne policije krenuo u akciju, a drugi ostao uz komandu, te da je Stanarević bio u njegovoj grupi.
“Ja tamo nijednog čovjeka nisam vidio”, rekao je Dopuđa.
On je izjavio kako se sjeća da je tih dana grupa mudžahedina držala taoce i da su bili razoružani. Njih su svjedok i drugi vojni policajci odvezli kamionom u Drvar u komandu korpusa na razmjenu, no kako je naveo, ne zna da li je među njima bio i optuženi.
Na pitanje da li je čuo za zarobljenike u IMT servisu i njihovu sudbinu, Dopuđa je odgovorio da “ne zna i da to ne može reći”, te da tamo nije ulazio. On je istakao kako nije čuo da je optuženi učestvovao u ubistvu civila.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok je rekao da mu nije poznato da je to bila akcija širih razmjera niti da su druge jedinice učestvovale u njoj, kao ni da je u IMT servisu nakon te akcije bilo 150 zarobljenika.
Dopuđa je kazao da je poslije rata čuo da su se desila određena ubistva na jami Bezdan.
Završna riječ Tužilaštva zakazana je za 11. april.
