Optuženi Končar pomagao tokom rata

Dževad Cerić je posvjedočio da optuženog poznaje od prije rata, kada mu je bio nadređen u nacionalnom parku “Kozara” i da su “bili i ostali u dobrim odnosima”.

“Pomagao mi je 1992. ničim izazvan. (…) Donosio nam je hranu, grah, brašno, žito, ulje, drva nam dovozio”, rekao je Cerić, preciziravši da mu je Konačar u sedam do osam navrata donosio pomoć u Prijedor u periodu od 1992. do 1995. godine.

Svjedok je istakao da optuženi nije tražio ništa zauzvrat niti ga uslovljavao tom pomoći.

Nakon rata, prema njegovim riječima, u razgovoru sa poznanicima i rodbinom iz Kozarca nije čuo da je optuženi počinio neko nedjelo. Da je Končar optužen saznao je, kako je dodao, iz medija 2014. godine.

“Drago me nije kontaktirao. (…) Savjest me natjerala da se danas pojavim ovdje”, kazao je Cerić, dodavši da, poznavajući njegovu porodicu, “neće da pomisli da je on to mogao da uradi”.

U unakrsnom ispitivanju, Cerić je kazao da ne zna pojedinosti o optužbama koje su Končaru stavljene na teret.

Tužilaštvo BiH tereti Mitra i Radeta Vlasenka te Dragu Končara da su u periodu od 24. maja do polovine augusta 1992. godine učestvovali u progonu civilnog nesrpskog stanovništva s područja Prijedora. U optužnici se navodi da su u sklopu progona vršena ubistva i prisilni nestanci.

Na ročištu je iskaz dao i zaštićeni svjedok O-1, koji se prisjetio razgovora sa izvjesnim Fadilom Bašićem u Trnopolju.

“On meni počeo pričati da je došao u kuću iz zemunice i čuo glas Dragana Končara. Otišao je do njega i zamolio ga da idu spasiti ljude iz zemunica”, prisjetio se O-1, dodavši da je od Bašića saznao da su Končar i on otišli do zemunica, gdje je bilo od 50 do 100 osoba.

Te osobe, prema saznanjima O-1, “Dragan je uputio prema glavnom asfaltu prema Kozarcu”.

“Za to vrijeme, mislim da se nikome ništa loše nije desilo. Da nije Dragana bilo, najvjerovatnije bi ih pola stradalo”, kazao je svjedok, istaknuvši da je “to mišljenje Fadila Bašića”.

O-1 je rekao i da poznaje Končara od prije rata, te da se i danas druže.

“Nikad niko nije spomenuo nešto loše, inače se ne bismo družili”, dodao je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju, O-1 je istakao da tokom rata nije viđao optuženog.