Obješena pred policijskom stanicom

Slobodan Stanić je svjedočio o potrazi za komšinicom Milkom, koja je nakon početka sukoba na tom području ostala živjeti u svom stanu u centru Trnova.

Nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) preuzela kontrolu nad Trnovom, našli su posmrtne ostatke komšinice.

“Prije nego što sam je našao, pričalo se da je obješena u stanu. Ne znam je li to tačno ili ne, tako sam čuo. Kada smo je ekshumirali, kosti su bile u ćebetu, a uz kosti smo našli kanap.

Doktor Močević je bio na ekshumaciji, ali on nije mogao potvrditi od čega je umrla”, kazao je Stanić.

Svjedokinja Nada Orlić je rekla da je njena svekrva Cvija živjela u blizini Policijske stanice u Trnovu, te da su joj Nemanja Bjelica i Jovo Vlaški, koji su bili zatvoreni u stanici, ispričali da je ona ubijena.

“Mužu su kazali kako mu je majka obješena ispred stanice, a njeno tijelo zapaljeno. Kada je VRS preuzela grad, ekshumirana je u blizni mjesta ubistva. Nađene su bedrene kosti, džemper i jedno stopalo, na kojem je bila patika. Po tome ju je muž i prepoznao”, izjavila je svjedokinja.

Petko Mojević i Mlađen Timotija, također svjedoci Optužbe, pričali su o potrazi za tijelima svojih majki, koja do sada nisu pronašli. Janja Mojević i Mitra Timotija, prema svjedocima, tokom borbi za Trnovo u ljeto 1992. godine ostale su same u kući u selu Vrbovnik, dok su njihove porodice otišle u zbjeg.

Svjedocima je Dragan Lalović, koji je bio zarobljen u Policijskoj stanici u Trnovu, rekao da je, po nalogu veterinara Srećka Hadžiavdića, sa još trojicom zarobljenika išao u selo da prenese kosti kako bi bile sahranjene.

“Lalović nam je kazao da ih je našao u šumarku iznad sela i da su se tijela već počela raspadati. Otpadale su ruke, noge… Stavili su ih u ceradu i pokopali negdje u Trnovu, ali nam nije mogao reći tačnu lokaciju, jer su ih pokopali po noći, pod kišom. Mi smo 1993. godine kopali gdje je on mislio da su tijela, ali nismo ih nikada našli”, svjedočio je Mojević.

Svjedok Timotija je pričao kako je razgovarao sa Draganom Lalovićem, koji mu je rekao da mu je majka Mitra zaklana te da je Lalović i ranije, po nalogu veterinara Hadžiavdića, sa ostalim zarobljenicima išao skupljati tijela ubijenih.

Oni su svjedočili na suđenju Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi, optuženima za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Trnova. Sudi im se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.

Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Svjedok Tužilaštva Nenad Popović kazao je da je njegov rođak Todor Popović također ubijen u Trnovu. Kada je počeo napad VRS-a na Trnovo, 60-godišnji Todor ostao je u kući, a njegov sin Zoran je sa porodicom izbjegao, rekao je Popović i dodao da je tri dana kasnije Todor pronađen s prostrjelnim ranama u grudima.

Ispitujući svjedoka, Obrana Edhema Godinjaka je pokazala zapisnik VRS-a s potpisom komandanta Danila Golijanina u kojem je utvrđeno da je Todor Pavlović stradao nakon eksplozije granate.

Nastavak suđenja zakazan je za 8. mart.