This post is also available in: English
“S obzirom da sam katoličke vjeroispovijesti, prvenstveno nas je znao obići Dragan Končar da vidi jesmo li dobro, treba li pomoć neka”, rekla je Snježana Kitonić, dodavši da je čula da je optuženi pomagao još jednoj katoličkoj porodici u blizini.
Ona se prisjetila “zategnutosti” i straha među ljudima u maju 1992. na području Jaruga i okolnih sela.
Kako je svjedokinja navela, primijetila je naoružano bošnjačko stanovništvo na punktovima u zaseoku Mujkanovići i u Kozaruši.
Na dan početka oružanog sukoba, 24. maja 1992. godine, kako je kazala, nije vidjela optuženog. Konačara je vidjela dva do tri dana kasnije kako prolazi pored njene kuće u pravcu doma u Jarugama. Ona je rekla da je bio u grupi sa četiri muškarca za koje je pretpostavljala da su Bošnjaci, istaknuvši da je jednog poznavala.
“Dragan nam se javio, pozdravio nas je”, rekla je svjedokinja.
Kitonić je dodala da nije imala utisak da “bilo ko koga sporovodi”, te da je optuženi bio uniformisan, ali da nije imao pušku. Ista grupa, kako je navela, vratila se iz pravca doma nakon pola sata do 45 minuta.
Na pitanje Odbrane da li je čula da je optuženi počinio neko nedjelo, ona je odgovorila da nije i istakla da je došla svjedočiti jer je optuženi izuzetno pozitivna ličnost.
U unakrsnom ispitivanju, svjedokinja je rekla da u periodu dok je išla na posao nije vidjela pukt u Jarugama, ali jeste koji dan prije dejstava naoružane grupe ljudi sa oznakam Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Tužilaštvo BiH tereti Mitra i Radeta Vlasenka te Dragu Končara da su u periodu od 24. maja do polovine augusta 1992. godine učestvovali u progonu civilnog nesrpskog stanovništva s područja Prijedora. U optužnici se navodi da su u sklopu progona vršena ubistva i prisilni nestanci.
Svjedok Miloš Končar se prisjetio da je 28. maja 1992. godine “došao neko sa Patrije i javio da ima grupa muslimana koji se hoće predati”, te da je “otišao gore” i bio ranjen u stomak. Tom prilikom je, prema njegovim riječima, ranjen i Rade Vlasenko.
Ranije tog dana, kako je naveo, dok je pokazivao put interventnom vodu prema Čirkinima, vidio je i tijelo Hasana Talića, koji je poginuo od granate.
Končar je naveo da su isti dan kada je izašao iz bolnice početkom juna 1992. godine ubijeni Blagoje Baltić, Boško Bucalo i Zdravko Lukić. Prije toga su ga Lukić i Baltić, kako je pojasnio, uveli u kuću, gdje je na motoru stigao i Rade Vlasenko.
Suđenje će se nastaviti 23. februara.
