Posljednje putovanje

Svjedok Hajro Kajević posljednji put je vidio brata Nijaza kada je krenuo na posao. Kako je rekao, prenoćio je kod bratića, koji ga je dan kasnije ispratio na voz.

On je saznao da mu je brat otet zbog razmjene i da je to bila smišljena “akcija VRS-a”.

Kajević je rekao kako je od konduktera voza saznao da se njegov brat opirao i da nije htio izaći.

Na taj način, kako je dodao, spasio je nekoliko ljudi koje bi također izveli da se nisu morali pozabaviti izvođenjem njegovog brata.

Bahto Husović u otmici iz voza u Štrpcima izgubio je brata Rifata Husovića. Svjedok je ispričao kako se njegov brat samo oko godinu dana prije smrti oženio. Posljednji put ga je vidio kada je krenuo za Beograd po vizu.

“Voz je kasnio, znali smo da nisu stigli. Tek sutradan smo saznali da su ga oteli i ubili”, prisjetio se Husović.

Od jednog putnika iz voza, kako je rekao, saznali su da su putnicima brojeve ličnih karata pisali na vozne karte.

Za otmicu 20 civila iz voza u Štrpcima 27. februara 1993. godine, koji su ubijeni na području Višegrada, Tužilaštvo BiH tereti Luku Dragičevića, Bobana Inđića, Obrada i Novaka Polugu, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Petka Inđića, Radojicu Ristića, Vuka Ratkovića i Miću Jovičića.

Prema optužnici, Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Boban Inđić komandir Interventne čete ove brigade, dok su ostali optuženi bili pripadnici Interventne čete ili Prve čete Prvog bataljona Druge podrinjske lake pješadijske brigade.

Selma Čolović je u februaru 1993. godine izgubila oca Fikreta Memovića.

“Priča se da su ih sve mučili, a potom ubili”, rekla je svjedokinja, koja nikad nije pronašla tijelo oca.

Šećo Softić je također bio među 20 izvedenih civila. Iza sebe je ostavio dva sina i suprugu. Njegov brat Etem Softić, kao svjedok Tužilaštva, kazao je da tijelo nikada nije pronađeno.

Tužilaštvo BiH planira saslušati još desetak članova obitelji otetih iz voza u Štrpcima, a suđenje se nastavlja 29. februara.