Ošve – selo odvojene selefijske zajednice

Deset kilometara zapadno od Maglaja nalazi se selo Ošve, koje se sastoji od dvadesetak nastanjenih kuća, i još toliko devastiranih, raštrkanih duž vijugavog makadamskog puta.

Nekoliko srpskih povratnika i većina muslimanskih porodica predstavljaju ovo bosanskohercegovačko selo. Međutim, bezbjednosne agencije Ošve povezuju sa odlaskom državljana BiH na ratišta u Siriju i Irak.

Selo je kao mjesto okupljanja radikalnih islamista označeno kako od policije, tako i od domaćih i međunarodnih medija.

Zbog toga su mještani koji sebe nazivaju selefijama – odnosno sljedbenicima izvornog tumačenja islama – ljuti i nerijetko odbijaju razgovarati s novinarima, a često ih i verbalno vrijeđaju. Pojašnjavaju da je vrijeme da se prestane s pisanjem neistina i osuđivanjem njihovog načina života i izgleda. Žele da budu pušteni da na miru žive odvojeno od sviju.

U jednoj od prvih kuća u selu živi 42-godišnji Amir Kavazović, koji je porijeklom iz dvadesetak kilometara udaljenog mjesta Pridjel Gornji kod Doboja.

Pristaje na razgovor s novinarima Balkanske istraživačke mreže (BIRN) BiH, ali ne pred kamerom, i kaže da živi sa suprugom i djecom u kući koju dijeli s drugom porodicom, koja također pripada selefijskoj zajednici.

“Došao sam ovdje jer je zemlja jeftina. Malo sam skupio parica”, navodi Kavazović, ne precizirajući za koliko je novca kupio dio devastirane kuće i oko 300 kvadrata zemljišta.

Kaže da se bavi poljoprivredom i da uzgaja stoku. Negira da dobija novac zbog toga što je odlučio da živi kao pripadnik selefijske zajednice.

“Jesu li ti što tako govore ikad došli da zavire u moj frižider? Nisu… Možda je frižider u mene prazan i ja nemam šta jesti”, priča Kavazović.

Ističe da ga ne zanimaju odlasci državljana BiH na ratišta u Irak ili Siriju i da o tome ne želi razgovarati.

“Država to bolje zna ko ih pušta na aerodromu i ko im daje pasoše. Ne dajem im ja. Ne mislim ići, i to me ne interesuje”, kaže Kavazović.

Veze sa Islamskom državom

U selu Ošve živio je Emrah Fojnica koji je sredinom 2014. godine poginuo u Iraku. Fojnica je s Mevlidom Jašarevićem bio optužen i za teroristički napad na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu 2011. godine, ali je oslobođen usljed nedostatka dokaza.

U Ošvama još uvijek žive neki članovi porodice Fojnica, ali pokušaji da se s njima razgovara bili su bezuspješni.

Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) rekli su za BIRN da su Ošve jedno od mjesta koja su “bezbjednosno interesantna kada je u pitanju nasilni ekstremizam i radikalizam koji može voditi do terorizma”. Prema dostupnim podacima, nekoliko osoba iz sela je otišlo na ratišta u Siriju ili Irak.

Vozila SIPA-e i drugih policijskih agencija, prema Kavazoviću i ostalim mještanima, svakodnevno dolaze u selo. Policiju viđa i jedan od rijetkih srpskih povratnika – Kavazovićev komšija Blagoja Vidović.

Vidoviću nije drago što Srbi u Ošvama prodaju svoju imovinu. Kaže da predratni stanovnici danas žive u Doboju, Brodu i Tesliću, općinama koje pripadaju Republici Srpskoj.

“Vole hodati po asfaltu i neće da obrađuju zemlju”, smatra Vidović.

On tvrdi da s ljudima koji su doselili u Ošve nema nikakvih problema.

“Javljaju mi se. Kad su bile poplave u Maglaju, donosili su mi hranu. Donosili su mi i meso od kurbana”, priča Vidović.

U Ošvama ulicom prolaze muškarci s dugim bradama, dok se žene rijetko viđaju vani. One koje hodaju s djecom užurbano prolaze pored stranaca, a pored kose i tijela, pokriveno im je i lice.

Najviše pripadnika selefijske zajednice na jednom mjestu može se vidjeti za vrijeme džuma-namaza, muslimanske molitve petkom.

Želja za osamom

Molitva u Ošvama ne održava se u džamiji, već u jednoj kući, gdje su zvučnici na krovu, što nije u skladu sa zvaničnim sistemom Islamske zajednice u BiH. Međutim, ta kuća opremljena je na isti način kao i džamije, a obavljanje molitve omogućeno je i ženama, koje ulaze sa suprotne strane.

Oko 25 mještana, od kojih su neki poveli i djecu, skupljaju se i ulaze u kuću da obave molitvu, koju predvodi 28-godišnji Selvedin Džanić iz susjednog bošnjačkog sela Oruča. Džanić nam pojašnjava da se bavi poljoprivredom i vodoinstalaterskim poslovima, ali i da se želi preseliti u Ošve čim završi radove na kući.

Na pitanje kako komentariše stav bezbjednosnih agencija u vezi sa Ošvama, odgovara: “Mi želimo da živimo islamski život. Bez sukoba s bilo kim. Želimo da praktikujemo islam, prvenstveno namaz u džematu.”

“Nisam učio školu za to. Učio sam iz knjiga”, kaže Džanić dok se žuri da uđe da obavi molitvu.

Na krovu do kuće gdje se obavlja molitva nalazi se iskrivljeni stub s kojeg zgužvana visi crna zastava s bijelim arapskim slovima.

U januaru ove godine Rijaset Islamske zajednice u BiH pozvao je da do kraja ovog mjeseca budu zatvoreni svi objekati u kojima se nelegalno organizuju vjerski obredi predvođeni nelegalnim i nelegitimnim vjerskim službenicima.

“Mislim da će se to pitanje u skorije vrijeme riješiti mirnim dijalogom i da tu neće biti nikakvih problema”, kaže Džanić, koji ne želi stati pred kamere.

Isti stav imaju i drugi mještani sela. Po izlasku s molitve, nekoliko njih nas verbalno napada, psuju i govore da ne žele da se o njima piše.

“Svaki put nas predstave kao životinje, kao divljake i onda opet ide policija i pretresi”, kaže ljutito jedan od njih, koji se nije želio predstaviti.

Nakon kratke rasprave, traže da napustimo selo. Jedan od njih poručuje: “Ovo je naše.”