Nesigurno proljeće

Slavica Krčkovski, svjedokinja Odbrane i bivša supruga optuženog Radeta Vlasenka, kazala je da su je primili u kuću Vlasenka jer se nije mogla vratiti u svoje selo zbog postavljenih punktova.

Ona se prisjetila dana kada su “poginula trojica bošnjačkih muškaraca u Čirkinima”. Ujutro toga dana, prije nego je saznala za ubistva, kako je rekla, nalazila se u kući Vlasenka. Ispred su bili vojnici koji su se derali i vrijeđali Radeta Vlasenka, koji se nalazio u kući.

“Molila sam ga da ostane jer su ga stalno dovikivali”, prisjetila se svjedokinja i dodala da je on ostao.

Na pitanje Tužilaštva svjedokinja je odgovorila da se kuća u kojoj je boravila nalazi oko 200 metara od sela Kozarac i Kozaruša.

Tužilaštvo BiH tereti Mitra i Radeta Vlasenka te Dragu Končara da su od 24. maja do polovine augusta 1992. godine učestvovali u progonu civilnog nesrpskog stanovništva s područja Prijedora, u sklopu kojeg su vršena ubistva i prisilni nestanci.

Svjedok Odbrane Nikola Mijatović ispričao je kako se 24. maja 1992. godine, s porodicom i komšijama iz sela Podgrađe u blizini Kozaruše, krio u podrumu svoje kuće kada im je na posjed došlo pet naoružanih osoba.

Svjedok ih je identificirao kao Bošnjake te naglasio da su bili u uniformama.

U jednom trenutku je čuo kako se njegov otac raspravlja s njima, no on nije smio izaći iz kuće. Ubrzo nakon toga čuo je pucanj i detonaciju. Na vratima kuće pojavio se otac.

“Vidio sam kako mu curi krv među prstima ruke kojom se držao za mjesto gdje je ranjen”, rekao je Mijatović.

On je dodao kako je s ocem krenuo da traži medicinsku pomoć i da ih je u blizini Kozarca presrela grupa naoružanih muškaraca, koji su ga odveli u obližnju kafanu. Tamo su ga, kako je naveo, tukli i ispitivali da li ima vojske u njegovom selu.

“Stavljali su mi nož pod vrat. Htjeli su me zaklati”, izjavio je svjedok.

On je ispričao i kako je čuo da je Drago Končar išao u zemunicu i spasio neke osobe bošnjačke nacionalnosti.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. februar.