This post is also available in: English
Milorad Štaka je ustvrdio kako su se stanovnici pokušali braniti, no da nisu uspjeli te da su se nakon toga uputili u zbjeg. U šumama iznad Trnova ostali su tri dana, a nakon toga su se dokopali naselja Krupac.
U selu je ostalo dvadesetak staraca, među njima Štakini očuh i maćeha te nekoliko rođaka. Mjesecima nije znao za njihovu sudbinu dok se nije sreo s prijeratnim prijateljem. On mu je kazao da je očuh ostao u selu sve dok jednog dana nije pošao tražiti cigarete u lokalnoj prodavnici.
“Tada sam bio u srpskoj vojsci i tražio sam da mi jave ako bude zarobljenika iz Trnova. Kada je moj prijatelj Omer Đozo doveden u zatvor Kula, otišao sam do njega. Rekao mi je da su očuha iz prodavnice odvela trojica vojnika. Kada su se vratili, jedan od njih je kazao da je ‘đed dobio cigare’”, ispričao je Štaka.
Đozo mu je, kako je kazao svjedok, ispričao da je očuh spaljen jer se tijelo počelo raspadati.
“Kada je VRS preuzela Trnovo, došao sam i iskopao njegovo tijelo blizu potoka. Našao sam samo veće kosti. Ostalo je izgorjelo. U kući koja je izgorjela, našli smo i tijelo maćehe, a nedaleko odatle u pijesku smo našli tijelo još jedne žene”, izjavio je Štaka.
On je svjedočio na suđenju Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi, optuženima za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Trnova.
Sudi im se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Govoreći o napadima na Lediće izvedenim u julu 1992. godine, svjedok Tužilaštva Krsto Miovčić je rekao da je, nakon cjelonoćne borbe, većina vojnika i civila napustila selo, u kojem je ostalo nekoliko starijih ljudi.
“Ubijeno je pet starijih žena i jedan bračni par. Poslije sam čuo da su ih ubili HOS-ovci”, kazao je Miovčić, ustvrdivši da je, dok se izvlačio iz sela, spasio nekoliko Bošnjaka na koje je naišao.
Optuženog Godinjaka, kako je rekao, nikada nije vidio u Ledićima.
Milorad Vasić je ispričao kako je godinu dana od ubistva našao posmrtne ostatke svoje majke Savke, koja je ubijena u kući u trnovskom selu Ledići. Nakon što su 1993. godine snage Vojske Republike Srpske (VRS) preuzele kontrolu nad trnovskom opštinom, Vasić je s bratom otišao u selo pokopati majku.
“Znao sam da je ubijena jer su mi to godinu dana ranije ispričale izbjeglice iz Ledića koje su preko Igmana stigle u Vojkoviće… Majku smo našli zakopanu u đubrištu. Da nije bilo Hamdije Krupalije, nikada ne bih našao tijelo jer je on naredio da se sahrani. Prepoznali smo je po odjeći. Glavu nikada nismo našli”, kazao je Vasić.
Dodao je kako je prije pet godina bio u posjeti Ledićima i svratio u lokalnu kafanu. Tu mu je u povjerenju rečeno da je moguće da je ubica njegove majke Hamdo Ramić iz sela Trebečaj.
Nastavak suđenja zakazan je za 2. februar.
