Članak

Ubistvo školskog druga

21. Decembra 2015.00:00
Svjedok Tužilaštva BiH kazao je da je uspio iz Teočaka šumskim putem doći do područja općine Zvornik, koji je bio pod kontrolom Armije BiH (ABiH), ali da nisu mnogi koji su bili s njim u koloni.

This post is also available in: English

Sakib Mehić je posvjedočio da je sredinom jula 1992. godine preko 100 civila krenulo šumskim putem iz Teočaka, koji je tada bio pod blokadom. Svjedok je krenuo jer je imao namjeru vratiti se u Njemačku, gdje je radio.

U početku, kako je rekao, kolonu je pratilo oko deset naoružanih vodiča, ali su se brzo vratili u Teočak. Nakon toga, prema riječima svjedoka, začuo se jedan pucanj i vidio je srpskog vojnika kako leži. Kolona se ponovo sastavila i nastavili su put, a opet je, kako je ispričao, zapucano dok su se nalazili na jednoj njivi.

“Pucalo je pet-šest minuta. Rafalno, sa svih strana”, prisjetio se svjedok, istaknuvši da je na njivi vidio mrtvog školskog druga, koji je ležao na leđima, a krv mu je bila na licu.

Sa još nekoliko ljudi iz kolone, kako je kazao, izvukao se iz njive. U konačnici, stigli su u zvorničko selo Goduš, koje je bilo pod kontrolom ABiH. Svjedok je rekao kako su drugi ostali u šumi, a poslije je čuo da su ubijeni. Na pitanje Odbrane da li je čuo da su ubijena četiri srpska vojnika, svjedok je odgovorio kako je vidio jednog.

Nakon 15-ak dana, svjedok se drugim putem vratio u Teočak i pridružio seoskoj straži. U Njemačku je otišao u septembru 1992. jer se, kako je istaknuo, ranije nije moglo stići.

Mehić je svjedočio na suđenju Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Cvjetku Popadiću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. Oni su optuženi za učešće u napadu na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je njih 67 ubijeno u selu Lokanj (općina Zvornik).

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Drugi svjedok Tužilaštva BiH Borko Đurić, koji je bio pripadnik SJB-a Ugljevik, kazao je da je interventnu jedinicu oformio načelnik Vinko Lazić, ali da pripadnici te jedinice zvanično nisu imali komandira.

“Načelnik je odredio Maksimović Gorana kao starijeg i iskusnijeg policajca da ih usmjerava, da ne počine neke stvari”, izjavio je on.

Prema riječima svjedoka, Lazić je izdao naredbu da ta jedinica ode u selo Gornje Krčine radi prijave o krađi. Dan kasnije, svjedok je, kako je pojasnio, s načelnikom otišao da ih posjeti u Lokanj, gdje su sreli Maksimovića, koji je Laziću ispričao šta se desilo.

“Tada je Goran ispričao da se puca, da ima mrtvih na jednoj i na drugoj strani, da je haos”, rekao je svjedok, naglasivši da je Maksimović kazao da je došlo do sukoba mještana Lokanja i muslimana iz Teočaka.

Za optuženog Mitrovića svjedok je rekao da ga nije vidio u Lokanju. Pojasnio je i da nije bio pripadnik interventne jedinice u julu 1992. godine. Sa Lazićem je svjedok, kako je kazao, u Lokanju bio 20-ak minuta i onda su se vratili u stanicu, a interventna jedinica je došla sutradan. Prošle sedmice Tužilaštvo BiH je zbog zločina u Lokanju optužilo Lazića, koji se nalazi u Srbiji.

Svjedok Đurić je izjavio kako mu je Maksimović ispričao da je po povratku podnio detaljniji izvještaj o dešavanjima u Lokanju. Tada je svjedok, kako je kazao, od optuženog saznao da su u Lokanj otišli zbog obavještenja o krađi, ali pošto se smračilo, prenoćili su.

Suđenje se nastavlja 18. januara.

Amer Jahić


This post is also available in: English