This post is also available in:
“Poznato mi je da su 29. maja odveli mlađeg brata, a 17. juna brata starijeg”, kazala je svjedokinja kojoj je dodijeljen pseudonim S-7.
Ona je ispričala kako je u to vrijeme živjela na drugom kraju Višegrada, te da joj je otac prenio saznanja o tome šta se dešavalo prilikom odvođenja mlađeg brata, kojeg je poslije, kako je rekla, pronašla u rijeci Drini.
Kako se prisjetila, pred kuću su u vozilu stigla dva vojnika i jedna žena, a s njima je bio i Huso Delilbašić. Pred kućom, kako joj je kazano, bio je i optuženi Popović.
Nakon što su ta dvojica vojnika i ženska osoba odveli njenog brata i Husu, rekla je, Popović je ostao pred kućom. Ona je napomenula da je optuženi tražio ključeve bratovog “stojadina”.
Kada su poslije konvojem napuštali Višegrad, kako je kazala, bratov sin je ugledao vozilo i zavikao: “Eno tate.”
“Pred Jovanovom kućom stoji ‘stojadin’ bijeli”, rekla je svjedokinja.
Prije nego će konvojem napustiti Višegrad, svjedokinja je, kako izjavila, vidjela da je optuženi Popović uzimao stvari iz jedne kuće.
Branilac Nenad Rubež je pitao zašto o tome nije govorila istražiocima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a svjedokinja je obrazložila kako su joj rekli da ona ne može biti svjedok jer ništa nije vidjela, pa nije sve ni pričala.
Popović je optužen da je bio u grupi vojnika predvođenih Milanom Lukićem koji su sredinom juna 1992. godine došli u Rodića Brdo, te u višegradsku policijsku stanicu odveli nekoliko civila, kojima se od tada gubi svaki trag.
Na teret mu je stavljeno da je izvršio pljačku u Rodića Brdu i drugim selima. Zbog zločina počinjenih u Višegradu, Haški sud je Lukiću izrekao doživotni zatvor.
Suđenje se nastavlja 23. decembra.
