Ubistvo muža i sina

Namka Talić je kazala da se u Kozaruši zapucalo 24. maja”, te da je “sa kćerkom otišla u čaršiju”, a da su njen muž i sin ostali kući.

“Hasan i Enes su ostali pred kućom. Više ih nismo ni vidjeli”, rekla je Talić.

Ona je ispričala da je nakon dva dana sa oko 1.500 Bošnjaka odvedena u logor Trnopolje. Talić nije mogla precizirati koliko je tu zadržana prije nego je otišla u mjesto Sivce, gdje je saznala da joj je ubijen muž Hasan.

Talić je kazala da je 1997. godine u Lušci Palanki (općina Sanski Most) od svjedoka S-1 saznala da joj je sin ubijen sa drugim osobama pred kućom Muharema Čirkina.

“S-1 preda mnom nije pominjao ko ih je ubio. (…) Nisam insistirala, svega mi bilo dosta”, rekla je svjedokinja.

Ona je istakla da je prilikom identifikacije ostataka prepoznala sinovu odjeću, kao i džemper djeverog sina Emira Talića. Tijelo muža, kako je navela, nikad nije pronašla.

Mitar i Rade Vlasenko te Drago Končar optuženi su da su u periodu od 24. maja do polovine augusta 1992. godine učestvovali u progonu civilnog nesrpskog stanovništva s područja Prijedora. U optužnici se navodi da su u sklopu progona vršena ubistva i prisilni nestanci.

Na ovom ročištu pročitan je iskaz preminulog svjedoka Senada Halkića, koji je kazao da je od svjedoka S-1 saznao da mu je brat Mirsad sa drugim osobama ubijen u blizini kuće Čirkina, te da su izbjeglice koje su dolazile u Sloveniju “pričale da su u tome učestvovali Rade i Mitar Vlasenko”.

Odbrana je istakla da su nepoznati identiteti izbjeglica i da ovaj svjedok o samom događaju koji se stavlja na teret ne zna ništa.

Suđenje će se nastaviti 15. decembra.