This post is also available in: English
Rufad Zukić se prisjetio kako je pretučen neposredno pred polazak zatočenika iz zgrade “Betonirke” u Sanskom Mostu na Manjaču.
“Prikovan sam kao Isus Hrist. Crni me udarao po bubrezima i govorio: ‘Balija, pišat ćeš krv.’ Par udaraca sam dobio u stomak, pao sam, poslije su me zalijevali vodom”, kazao je svjedok i dodao da je pužući ušao u kamion.
Zukić je naveo da je, nakon što su ušli zatvorenici, kamion zatvoren sa vanjske strane i da nisu bili u mogućnosti da otvore ceradu.
“Nova cerada dobro dihtuje, nije bilo zraka”, prisjetio se svjedok.
On je dodao da je kamion stajao nekoliko puta, a da je kasnije čuo kako su tada ulazili ljudi iz drugih zatočeničkih objekata iz Sanskog Mosta.
“Puno ljudi, visoka temperatura, nema vode. Ljudi su tražili vodu, tražili dajte nam zraka. Čovjek koji je bio policajac, Mehić, tražio je malo zraka… Počeo je vikati: ‘Allahu ekber’”, kazao je svjedok, naglasivši da je po dolasku na Manjaču shvatio da je on umro i da su mu to bile posljednje riječi.
Zukić je naveo kako je jedna osoba hrvatske nacionalnosti umrla na njegovim nogama, te da je, kada je ustao da izađe iz kamiona, dosta ljudi ležalo, a neki su imali pjenu na ustima.
“Ja tada nisam znao da su mrtvi… To sam saznao na Manjači”, kazao je svjedok i dodao da su među njima bila dvojica njegove braće.
Zukić je svjedočio na suđenju Mirku Vrućiniću, optuženom da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom pothvatu, u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.
Svjedok Zukić je kazao da se trudio da uđe na Manjaču jer je čuo da oni koji ne budu primljeni, budu ubijeni.
Svjedok Senad Šupuk je ispričao da je on iz škole u Sanskom Mostu transportovan na Manjaču u junu 1992. godine i da se petorici ljudi koji su bili u kamionu sa njim izgubio svaki trag.
Nastavak suđenja zakazan je za 25. decembar.
