This post is also available in: English
Vladimir Fink, bivši komandir kasarne Armije BiH (ABiH) u Mostaru, prisjetio se kako je 9. maja 1993. godine grupa do 25 vojnika upala u stan u kojem je živio sa suprugom i dvoje djece. Prema njegovom iskazu, to su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su ga odveli na informativni razgovor.
“Nakon dva dana, iz zgrade MUP-a sam prebačen u Ljubuški. Tamo ostajem do kraja šestog mjeseca. Prebacuju me na Heliodrom, pa u Dretelj… Krajem devetog mjeseca opet me vraćaju u Ljubuški”, kazao je svjedok, dodavši kako je ubrzo saznao da su mu supruga i kćerke izbačene iz stana.
Fink je rekao da je u Ljubuškom “jednom ili dva puta dobio batine” i to od nepoznatih vojnika, kojima su stražari dozvoljavali da uđu u dvorište ispred Vojno-istražnog zatvora (VIZ).
“Mene i Rudija Jozelića su često izvodili i maltretirali jer smo bili Hrvati u Armiji BiH. Pokazivali su nas kao majmune. Bio sam prisutan kada je Rudi prvi put dobio dobre batine… Udarali su ga nogama. Rebra mu polomili… Jednom je morao da simulira avion, odnosno morao se baciti na prsa ili glavu i udariti u pijesak”, kazao je svjedok.
Za zločine počinjene u Ljubuškom, Tužilaštvo BiH tereti Ivicu Kraljevića, Matu Jelčića, Slavka Skendera, Stojana Odaka, Vicu Bebeka, Vinka Radišića i Dragana Miloša.
Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici VIZ-a, koji se nalazio u zgradi policije u Ljubuškom i u kojem je bilo zatvoreno preko 100 osoba bošnjačke nacionalnosti s područja općina Maglaj, Žepče, Mostar, Livno, Stolac i Jablanica te drugih dijelova Hercegovine.
Oni su optuženi da su zarobljene civile i ratne zarobljenike držali u neuslovnim prostorijama, da su dozvoljavali njihovo maltretiranje, davali im vrlo malo hrane, te ih odvodili na prinudne radove.
Odak, Bebek, Radišić i Miloš optuženi su da su, kao stražari u VIZ-u Ljubuški, učestvovali u zlostavljanju zarobljenih civila i ratnih zarobljenika.
Svjedok se nije mogao sjetiti ko su bili upravnici zatvora, te je napomenuo kako samo poznaje optuženog Skendera i to odranije iz Mostara. Na pitanje tužiteljice Remzije Smailagić da li se sjeća ko su bili stražari u VIZ-u, svjedok je spomenuo stražara Odaka, rekavši kako je on bio “malo nasilniji”.
Govoreći o uslovima u VIZ-u, Fink je kazao kako misli da je u pet ili šest ćelija bilo zatvoreno oko 100 ljudi, uglavnom iz Mostara, Stoca i Čapljine.
“Spavali smo na daskama… Dobijali smo hranu jednom dnevno i morali smo brzo jesti. Puštali su nas u toalet na nekoliko sekundi”, izjavio je Fink, dodavši kako je nekoliko zatočenika bilo zatvoreno u podrumskim prostorijama, gdje im je “voda bila do koljena i gdje su tučeni svim i svačim”.
Vladimir Fink je rekao da ga je Crveni križ popisao u Ljubuškom, te da je u zatočeništvu bio sve do 19. marta 1994. godine, kada je razmijenjen.
Novi svjedoci Tužilaštva iskaz će dati na ročištu zakazanom za 7. decembar.
