This post is also available in: English
Ahmedin Memčić je ispričao da je zarobljen 1. jula zajedno s komšijom Zuhdijom Memčićem, dok su brali borovnice u blizini sela Begov Han (općina Zavidovići). Odvedeni su u logor na Žepačkom raskršću, gdje su ispitivani. Dan kasnije, kako je pojasnio svjedok, odvezeni su u Ljeskovicu, odnosno Kamenicu, u Dom “Franjo Hrljević”.
“Ujutro je vrata otključao Željko Janković i nakon nekoliko pitanja me počeo udarati”, prisjetio se Memčić, istaknuvši da je od tada premlaćivan svakodnevno.
Uz Jankovića, kazao je svjedok, dolazili su Dragan Glogovac i Novak Mitrović.
“Dragan Glogovac me tukao odmah drugi dan s njima dvojicom. Od tada je dolazio stalno. Tjerali su me da radim sklekove, a čim posustanem – udarali su me. On me tukao gumenom palicom do iznemoglosti. Padao sam u nesvijest, a mokrio sam krv. Krv mi je išla iz nosa i na usta”, ispričao je svjedok.
Memčić je naveo da je optuženi Glagovac, koga zna kao policajca odranije, imao specifičan način udaranja – dlanovima po ušima.
“Malo je bio mršaviji nego sad. Gušća kosa i nakratko ošišan. (…) Imao je pilotsko vojno odijelo i bijeli opasač. Pištolj za kaišem i palicu”, rekao je svjedok i prepoznao optuženog Glogovca u sudnici.
U prostoriji gdje je bio zatočen, kazao je svjedok, bili su Asim i Rasim Husanović, koji nisu preživjeli. Iz susjedne prostorije svjedok je, kako je ispričao, čuo plač i jauke. Četvoricu zarobljenika koji su bili krvavi, naveo je, doveli su da ih udaraju. Tada je, prema svjedoku, bio prisutan Glogovac.
Memčić je izjavio da i danas osjeća posljedice maltretiranja te da mu je po izlasku iz logora, 10. augusta, konstatovan lom šest rebara.
U vrijeme hapšenja svjedoka, napomenula je Odbrana, nema borovnica za branje.
Tužilaštvo BiH tereti Dragana Glogovca da je od juna do kraja augusta 1992. godine, s drugim vojnicima Vojske Republike Srpske (VRS), nanosio tešku fizičku i psihičku bol civilima i ratnim zarobljenicima zatvorenim u podrumu Lovačkog doma “Franjo Herljević” u Kamenici (općina Zavidovići).
Prema optužnici, Glogovac je nogama, gumenom palicom i rukama udarao Ahmedina i Zuhdiju Memčića te Besira Softića, zbog čega su neki od njih ostajali bez svijesti.
U optužnici se navodi da je Glogovac bio pripadnik Vojne policije Devetog bataljona Prvog krajiškog korpusa VRS-a. Zajedno s Glogovcem bio je optužen i Novak Mitrović, ali je on u međuvremenu preminuo.
Drugi svjedok Osman Lužić rekao je da je bio pritvoren u Kamenici zajedno s još trojicom muškaraca.
“Tu su nas tukli. Tjerali su i ove iz druge prostorije da se međusobno tučemo. Tuklo nas je sedam do deset uniformisanih ljudi, po cijelom tijelu, čim su stigli. Besira su najviše tukli. Bio je crn”, kazao je Lužić.
On je naveo da su odvođeni i na prisilne radove, te da su zbog zastrašivanja vođeni na strijeljanje.
Na pitanje tužioca šta mu znači ime Dragan Glogovac, Lužić je odgovorio: “Ne znam ime, ali sjećam ga se facom iz logora. On nas je udarao.” Svjedok je dodao da je za ime saznao od ljudi što su s njim bili u logoru.
Odbrana je konstatovala da u ranijim zapisnicima svjedok nije spomenuo Dragana Glogovca, što svjedok nije negirao, navodeći da mu tada nije znao ime.
Odbrana je kao dokaz uložila zapisnik sa prepoznavanja iz istrage, navodeći da na tim fotografijama svjedok nije poznao optuženog. Lužić je na ovom ročištu zaokružio tri fotografije, navodeći da bi osobe s tih fotografija mogle biti Glogovac.
On je tokom svjedočenja napomenuo da je 100-postotni invalid, da od rođenja boluje od cerebralne paralize, te da ima posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
Suđenje se nastavlja 19. novembra.
