Sudbina zarobljenika iz Ripača

Muharem Štrkljević se prisjetio da je 10. juna 1992. godine s porodicom i drugim mještanima krenuo iz Kulen-Vakufa prema mjestu Orašac, dodavši da je tu počelo granatiranje.

Stanovništvo iz više okolnih sela je, prema njegovim riječima, krenulo u bijeg i spustilo se na Štrbački buk, kako bi preko visećeg mosta prešli na teritoriju Republike Hrvatske. On je istakao da je bilo oko 3.000 stanovnika.

Štrkljević je kazao da je na Štrbačkom buku došlo do odvajanja stanovništva.

“Oni su odvajali. Ko ima vojne opreme, na stranu. Ja imao čizme”, rekao je svjedok, pojasnivši da su “bili spiskovi”, ali da njegovo ime niko nije pročitao.

On se prisjetio da su prebačeni u skladište firme “IMP” u selu Ripač, kazavši da se to dešavalo 12. ili 13. juna 1992. godine.

Tu je, prema njegovom svjedočenju, bilo oko 135 zarobljenika, koje je čuvala civilna policija, te je u dva do tri navrata odvedeno od 12 do 15 ljudi.

Svjedok je rekao da je 24. juna 1992. godine bio na spisku 70 osoba koje su otišle na razmjenu.

Ljudi koji su ostali iza njega, naveo je, nađeni su u jami Bezdan.

Štrkljević je u unakrsnom ispitivanju kazao da nikad nije vidio ni čuo za optuženog Stanarevića.

Tužilaštvo tereti Željka Stanarevića da je, kao vojni policajac 15. bihaćke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije na mjesta Ripač, Ćukovi, Orašac, Klisa i Kulen-Vakuf (općina Bihać), učestvovao u progonu bošnjačkih civila.

Na teret mu je stavljeno da je u junu i julu 1992. učestvovao u ubistvu 11 zatočenika iz objekta u Ripaču, koje je s drugim pripadnicima VRS-a odvezao do jame Bezdan.

Drugi svjedok, Suad Dedić je ispričao da je u junu 1992. godine, nakon bijega iz sela Ćukovi, prilikom kojeg je bio i ranjen, uhvaćen i doveden u Ripač.

Tu je, kako je naveo, ostao do razmjene, kada je razmijenjeno 70 osoba.

“Poznato mi je da su ti što su ostali pobijeni i pronađeni u jami Bezdana”, rekao je Dedić, dodavši da je među tim osobama bio i njegov rođak.

Na ovom suđenju svoj iskaz je dao i Mahmut Ramić, nekadašnji medicinski tehničar iz Kulen-Vakufa, koji je pojasnio da je u junu 1992. godine, nakon bijega iz svog mjesta, na Štrbačkom buku prešao u Republiku Hrvatsku.

On je istakao da je na tom mjestu vojska odvojila oko 200 muškaraca, te da ima saznanja da su otišli u logor u Ripaču.

“Neki su izašli, neki su nastradali”, kazao je svjedok.

Suđenje će se nastaviti 28. septembra.