Ispitivanja i udarci u “Betonirki”

Hasan Osmančević je ispričao da su ga 25. maja 1992. godine policajci uhapsili, nakon čega je 15 dana bio zatvoren u ćeliji Policijske stanice u Sanskom Mostu, a potom prebačen u “Betonirku”. Dodao je da je prilikom hapšenja vidio i pripadnike Srpskih odbrambenih snaga (SOS), ali da su oni “stajali sa strane”.

Kazao je da tokom boravka u Policijskoj stanici nije bilo puno ispitivanja niti velikih maltretiranja, ali da su ga odmah po ulasku u “Betonirku” počela udarati dvojica policajaca.

“Šakama su udarali u glavu… Kako me je krv oblila, sageo sam se dolje, onda su me udarali koljenima i čizmama… Od tog momenta, od prve noći je krenulo ispitivanje, maltretiranje i tuča”, rekao je Osmančević.

Svjedok je u “Betonirki” proveo mjesec dana, tokom kojih je, kako je kazao, 50 puta ispitivan. Istaknuo je da su zatvorenicima postavljana pitanja na koja nisu mogli znati odgovor.

Osmančević se prisjetio da je pitan da navede ime Srbina od kojeg je kupio pušku, potom mu je rečeno da klekne, bradu stavi na sto, nakon čega je udaran.

Nakon mjesec dana u “Betonirki”, Osmančević je, kako je kazao, vraćen u Policijsku stanicu, gdje ostaje do augusta 1992. godine, kada je prebačen na Manjaču.

Osmančević je rekao da su nakon njega u Policijskoj stanici ostala dvojica zatvorenika, čija su tijela kasnije pronađena u grobnici.

Svjedok je kazao da poznaje Vrućinića od prije rata, ali da ga nije viđao dok je bio zatvoren.

U optužnici se navodi da je Vrućinić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon nesrpskog stanovništva.

Vrućiniću se na teret stavlja progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.

Nastavak suđenja je zakazan za 25. septembar.