Za Trusinu 37 godina zatvora
Sud BiH osudio je trojicu bivših pripadnika Armije BiH (ABiH) zbog zločina počinjenih u selu Trusina kod Konjica. Nihad Bojadžić osuđen je na 15, Nedžad Hodžić na 12, a Mensur Memić na deset godina zatvora.
This post is also available in: English
Dževad Salčin i Senad Hakalović oslobođeni su krivice u nedostatku dokaza.
Bojadžić je proglašen krivim da je rukovodio napadom na Trusinu 16. aprila 1993., kada je ubijeno 15 civila i sedam pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a četvero ranjeno, među kojima je bilo dvoje djece.
Sudsko vijeće je zaključilo da je Bojadžić, kao zamjenik komandanta odreda “Zulfikar” ABiH, podređenim vojnicima naredio da u jutarnjima satima 16. aprila 1993. napadnu Trusinu, naredivši da niko ne smije ostati živ, a sa obližnjeg brda je rukovodio napadom nevodeći računa o civilnim i vojnim ciljevima.
Ove navode, kako je rekla Željka Marenić, predsjedavajuća Sudskim vijećem, potvrdio je niz svjedoka Tužilaštva BiH. Ona je pojasnila kako iskazi svjedoka u nekim dijelovima nisu saglasni, ali ne u tolikom značaju.
“Sud nije mogao povjerovati optuženom (Bojadžiću) da je njegovo kretanje navedenog dana bilo ograničeno na područje Bradine (općina Konjic) i Pazarića (općina Hadžići)”, kazala je Marenić.
Memić, nekadašnji pripadnik odreda “Zulfikar”, osuđen je zbog učešća u strijeljanju šest pripadnika HVO-a, koji su se predali, a Hodžić, također pripadnik tog odreda, da je postrojio streljački vod, izdao naređenje za pucanje, te učestvovao u ovim ubistvima.
Sudsko vijeće je obrazložilo kako su svjedoci Tužilaštva na jasan i uvjerljiv način opovrgnuli Memićev alibi da je u vrijeme počinjenja zločina, kao novi vojnik, ostao u komandi odreda koja se nalazila na planini Igman.
Prema riječima predsjedavajuće Marenić, svjedoci strijeljanja šest pripadnika HVO-a bez dvojbe su navodili Hodžićevo učešće u tome.
“Niti jedan dokaz nije u suprotnosti sa iskazom svjedoka”, kazala je Marenić, te dodala kako nije prihvaćena tvrdnja Odbrane da Hodžić nije sposoban pratiti suđenje zbog zdravstvenog stanja.
Salčin, nekadašnji pripadnik odreda “Zulfikar”, oslobođen je da je kod kuće, gdje je izvršeno strijeljanje, postrojavao oko 14 civila i tri vojnika pod prijetnjom da će ih ubiti, upućivao pogrdne riječi, uzimao novac i druge vrijedne stvari.
Marenić je rekla kako je na tom mjestu bilo više vojnika, a da nema pouzdanih dokaza da je Salčin učestvovao u pljačkanju.
Tužilaštvo, kako je obrazloženo, nije van sumnje dokazalo da je Hakalović kazao Ivanu Drlji, kojeg je poznavao od djetinjstva, da u pratnji dvojice vojnika pozove dvojicu mještana iz sela, koji su strijeljani sa još trojicom zarobljenih vojnika HVO-a.
Marenić je rekla da su o bitnim činjenicama svjedoci različito govorili, dodavši da su neki, koji dobro poznaju Senada Hakalovića, kazali kako u Trusini nisu vidjeli njega, već brata Seada Hakalovića.
Hodžić je oslobođen dijela optužnice da je rukovodeći jednim pravcem napada odgovoran za ubistva svih civila. Sudsko vijeće je reklo kako Tužilaštvo nije ni dokazivalo koji su civili ubijeni u tom pravcu napada.
Ovo je najduže prvostepeno suđenje pred Sudom BiH. Hapšenja su počela 2009., a suđenje godinu dana kasnije.
Optuženi su presudu dočekali na slobodi. Bojadžiću i Memiću su izrečene mjere zabrane napuštanja BiH. Osuđenima je dosuđeno da plate troškove postupka, dok se oštećeni sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju na parnicu.
Ovim predmetom je bio obuhvaćen i Zulfikar Ališpago, nekadašnji komandant odreda “Zulfikar”, protiv koga je postupak razdvojen zbog bolesti.
Na ovu presudu dozvoljena je žalba.
